DA LI SMO ZAISTA BOGATI VODOM? PDF Ispis E-mail
27 August 2007
Image Postala je neosporna činjenica, skoro pa aksiom, da je BiH prebogata vodama, a da je općina Konjic u samom vrhu tog bogatstva vodama. Neretva, njene pritoke, jezera – sve se to stavlja u vrh šansi i perspektiva, kako sa aspekta turizma, hidroenergije, a o drugim namjenama da se i ne govori (pitka voda, poljoprivreda, ribogojilišta, industrijska (tehnička) voda itd.).

 

Nažalost, razmetanje tim bogatstvom vodama može da se svima nama vrati kao bumerang. Uljuljani iluzijama o tom neiscrpnom bogatstvu vodama, ne činimo ništa da bismo problem voda realno sagledali, naročito u budućnosti u svijetlu globalnih klimatskih promjena. Ponašajući se rasipnički, neplanski i bez štednje u velikoj smo opasnosti da, koliko je sutra, ostanemo bez tih prednosti. Bogatstvo je u štednji, a rasipničko ponašanje veoma brzo dovodi na rub siromaštva i „prosjački štap“. Zašto ovo tvrdimo? Naime, polovina konjičkih regulisanih vodovoda za kućanske potrebe (gradski i ruralni vodovodi) je „pod kontrolom“ preduzeća Vodovod i kanalizacija. Ta polovina podrazumjeva grad Konjic i nekoliko većih naselja (Čelebići, Buturović polje, Boračko jezero...). Druga polovina je potpuno van kontrole sa svih aspekata: izdašnost vode, zdravstvena sigurnost, korisnici i sl. Nažalost, i ova prva polovina („pod kontrolom“) je u stihijskom stanju: u gradu Konjicu se voda ne plaća prema potrošnji (jedini egzaktan pokazatelj je vodomjer) nego po nekim drugim kriterijima (broj članova porodice, kvadratna površina i sl.). Zato i ne čudi rasipništvo u vrijeme ljetnih vrućina u vidu: prskanja i rashlađivanja prostora ispred ugostiteljskih objekata i prodavnica, zalijevanje vrtova, hlađenje napitaka stalnim protokom vode. Pored toga mnogi stanari u stanovima „klimatiziraju“ prostorije otvarajući sve raspoložive slavine pri čemu se troše na desetine kubika pitke vode. O tome da sva konjička industrija koristi pitku vodu iz vodovoda za tehnološke potrebe (pranje, hlađenje, odmašćivanje i sl.) nepotrebno je i isticati jer su se tim konjičkim „čudom“ mnogi stranci isprestravili od straha da privatizacijom nekog od preduzeća jednostavno ne bankrotiraju!!! Na desetine mjesta golom oku je vidljivo rasipanje vode uslijed tehničko – tehnoloških manjkavosti (puknute cijevi, javne česme sa neprestanim protokom vode i sl.). Treba li svemu tome dodati da je u Konjicu voda više nego jeftina, a naročito da štediše solidarno finansiraju rasipnike i velike potrošače vode.

Ima li tome kraja? Da, ima, ali na najpogubniji način po sve nas. Danas , sredinom augusta imamo priliku da svojim očima vidimo iluziju o tom beskrajnom bogatstvu voda. Poslije tople zime i vrelog ljeta vidimo Neretvu nikada manju od kako se mjeri njen protok. Mnogi potoci i pritoke su sa minimalnim proticanjem vode, dok su mnogi izvori (ranije veoma izdašni tokom cijele godine) presušili. A tek je sredina augusta! Najmanje vode nauka registruje tek u oktobru. Koliko će se tek smanjiti vrela i pritoke i koliko će ih još presušiti u naredna dva(?) mjeseca ukoliko se ne desi čudo, odnosno ako ne nastupe veće padavine.

Posljedice su već odavno vidljive. Jablaničko jezero nije dostiglo turističku „kotu“ a već je od 20. jula počelo ubrzano pražnjenje akumulacije. Borački potok je presušio, a turizam na Boračkom jezeru trpi zbog redukcije vode. Ribogojilište „Ljuta“ je itekako ugroženo, iako je još odavno, zbog gradskog vodovoda (koje zahvata vodu uzvodno od ribogojilišta), pola kapaciteta (bazena) van funkcije tokom cijele godine. I naravno, i najmanji eventualni ekološki incident ispuštanjem toksičnih tvari u bilo koji od vodotoka i jezera napraviće totalni ekocid uslijed malog vodostaja.

Ovo stanje ozbiljno upozorava i traži od svih nas otrežnjenje od iluzija o bogatstvu. Dugoročno planiranje, ekonomisanje, racionalizacija i štednja te određivanje prioriteta u korištenju voda traži od sviju nas da što prije dijagnosticiramo stanje. Nažalost, klimatske promjene, odnosno proces globalnog zagrijavanja je „neugodna istina“ od koje ni mi nećemo biti pošteđeni. Jer, sutra već može biti kasno! Ponove li se hidrološke (ne)prilike, iz ove i prošle godine, i naredne godine „neugodna istina“ biće i u našoj kući.

Potaknuto svim nabrojanim razlozima Udruženje „Zeleni – Neretva“ će u skorije vrijeme, putem medija i organizovanja okruglog stola, pokušati zainteresovati sve lokalne subjekte kojima je ova tematika bliska, za pristupanje postupnom rješavanju ovog značajnog problema.             

 
< Prethodna   Slijedeća >

Anketa

Smatrate li da područje planine Prenj treba proglasiti nacionalnim parkom?