Na posljednja dva skupa održana u Konjicu na temu okoliša, između niza ostalih problema, istaknut je očigledan primjer visoke destrukcije prirodnih vrijednosti Boračkog jezera. Iako se pomenuti skupovi nisu direktno bavili ovim problemom isti je višestruko istaknut ne bez razloga. Eksperti su još 2002. godine u Ekološkoj studiji Boračkog jezera dali dosta uvjerljivu prognozu da će ovo prekrasno jezero, glečersko – tektonskog porijekla, uslijed prirodnog procesa eutrifikacije (zasipanje i zarastanje) nestati za nekih 800 godina. Ali su istovremeno istakli da se taj proces može usporiti ili ubrzati djelovanjem ljudskog faktora. Nažalost, mi smo se očito opredjelili za aktivnosti koje će ubrzati proces nestajanja Boračkog jezera.

Osnovna pogreška počinjena je lošom urbanizacijom ovog prostora. Veličina jezera je na granici visoko senzibilnog vodnog sistema te je bilo neophodno utvrditi granice i veličine ekoloških faktora i tereta zagađenja. Nažalost, već u prvom valu urbanizacije na sjevernoj, ali i južnoj strani, podignut je cio niz vikendica uz sami rub osjetljivog priobalja jezera. Iako je jezero od davnih šezdesetih godina zakonski zaštićeno ono nikada nije u potpunosti institucionalno zaštićeno. Ipak se mora priznati da je neekološka urbanizacija bila zaustavljena kada je ustanovljena uprava Boračkog jezera koja je u okviru svojih mogućnosti značajno uvela reda na ovom prostoru.
Međutim, neposredno nakon rata bez ikakve kontrole dolazi do novog vala divlje gradnje i neekološke urbanizacije jezerske doline. Pomenuta Ekološka studija Boračkog jezera, koju su Zeleni – Neretva osigurali i darovali općini, ne samo što nije bila osnova za novu urbanizaciju nego je gradnja tekla u potpuno suprotnom smjeru. I dok su prethodne generacije i bez ekološke studije zabranile gradnju na zapadnoj obali jezera pošto je to prostor odakle se vodama Boračkog potoka i nizom vrela napaja jezero čistom vodom, posljednjih godina se zaposjeda i to osjetljivo priobalje. Močvarište se zasipa pijeskom i kamenjem iz iskopa, sječe se šuma i nisko rastinje, te niču novi objekti, kakve li ironije, nazvani sa prefiksom „eko“. Objekti koji se nalaze tik uz obalu kako bi se u njima rekreiralo više stotina posjetilaca. Objekti koji neće biti priključeni na kanalizaciju iz prostog razloga što ona u jezerskoj dolini i ne postoji. Materijal iz iskopa za nove vikendice i proširenje puteva završava u obalnom šašu kako bi se formirale staze do privatnih plaža.
I dok je danas u modi davati prefiks „eko“ svemu i svačemu od eko plastike do eko sela nekada davno ljudi su u jezerskoj dolini živjeli u skladu sa prirodom i njihove nastambe i selo zvalo se prosto Jezero i bilo udaljeno od obale jezera nekih 300 metara.
I na kraju se pitamo da li je ovo turizam, pogotovo eko turizam, i da li će ovakvim ponašanjem ljudi – onih „što vole prirodu“ i onih u vlasti – Boračko jezero izgubiti sve atribute zbog kojih bi ga vrijedilo zvati biserom prirode pa i gorskim okom?