Međunarodni Dan zaštite okoline (životne sredine) obilježava se u cijelom svijetu svakog 5. juna kroz razne ekološke aktivnosti i kampanje, a sa ciljem da se skrene pažnja javnosti na brojne ekološke probleme i potrebu očuvanja životne sredine. Ova manifestacija potiče još iz 1972. godine kada se na ovaj datum u Štokholmu održala Konferencija o zaštiti okoline zbog čega je ovaj dan i odabran da bude svjetski Dan zaštite okoline.

Ovogodišnji domaćin obilježavanja 5. juna je Kanada, velika zemlja sa velikim i očuvanim prirodnim naslijeđem, ali i zemlja visokog ekonomskog razvoja, živi je dokaz da ekonomski napredak ne mora nužno sa sobom da nosi i devastaciju ljudskog okruženja. Motiv ovogodišnjeg obilježavanja 5. juna je „Povezanost ljudi sa prirodom“ dok moto glasi: „Ja sam uz prirodu“. Postavlja se pitanje koliko je ova tema referentna za Bosnu i Hercegovinu koja nije velika baš kao Kanada ali ima značajne i (još uvijek) očuvane prirodne resurse. Nažalost, ovi resursi se u Bosni i Hercegovini ni ne pokušavaju adekvatno koristiti u skladu sa principima održivog razvoja. Šanse koje ima ova zemlja da pomenute resurse stavi u adekvatnu funkciju razvoja i zaštite – zašto ne reći: kao Kanada! – svakim danom su sve manje. Najbolji primjer koji oslikava situaciju jesu institucionalno zaštićena područja u BiH čija je površina od 2% višestruko manja od svjetskog prosjeka (12,6%), pa čak i od najbližih susjeda čiji postotak površine pod zaštitom varira od 7% u Srbiji, 9% u Hrvatskoj, pa sve do visokih 52% u Sloveniji. I dok sve ove zemlje pokušavaju da iskoriste svoje prirodne resurse na odgovoran i okolinski održiv način, te u tome prilično uspijevaju, Bosna i Hercegovina nastavlja svoj magloviti put bez jasne strategije. Cijena ovog  i ovakvog puta (ukoliko ustrajemo na njemu) na koncu bi bila iznimno visoka jer… Bosna i Hercegovina bi ostala devastirana, opustošena i zaboravljena. Stoga, ne treba nam daleka Kanada da se ugledamo na njih, jer su i naši susjedi sasvim dovoljni.