Maske su konačno pale! PDF Ispis E-mail
25 March 2009
Image Objavom video zapisa razgovora S. Oručevića i N. Spahalića o preprodaji koncesionog prava (ukoliko bi ga firma Intrade energija dobila) za izgradnju HES Gornja Neretva u Dnevnom avazu za mnoge građane BiH sve dileme u vezi ovog kontraverznog projekta su riješene. Car je konačno gol! Nažalost, tek sada jer za nas u Udruženju Zeleni – Neretva više od dvije i pol godine nikakvih maski nije ni bilo. Sve je isto i sve je jasno još od konca novembra 2006. g. kada je vlada A. Hadžipašića, na isteku svog mandata, donijela odluku o proglašenju javnog interesa za izgradnju osam energetskih objekata i odlučila da dodijeli koncesiju firmi Intrade energija za izgradnju tri HE na gornjoj Neretvi na osnovu samoinicijativne ponude. Desetine puta smo u javnosti na razne načine pa i putem ovog sajta osim ekoloških isticali i niz drugih upravo ekenomskih razloga o problematičnosti ove odluke. Čudno je bilo, a i danas je, da se najvrijedniji prirodni resurs u BiH dodjeljuje bez tendera patuljastoj firmi Intrade energija sa tek nekoliko uposlenih, te sa referencom izgradnje minihidroelektrane na pritoci Fojnice. I dok „nezavisni“ Dani otkrivaju toplu vodu u broju od 20.marta (o.g.) da je slovenački Istrabenz većinski vlasnik Intrade energije mi smo to saznanje dali javnosti još prije dvije godine. Ali, začudo, ovaj projekat je imao neku čudnu zaštitu čak i u medijima. Sa izuzetkom Oslobođenja koje je prije privatizacije objavilo desetine članaka o pogubnosti ovog projekta, o njegovim ekonomskim, finansijskim i posebno ekološkim kontroverzama. Međutim, nakon privatizacije je uslijedio tajac.
„Ko sramno krči državno blago“ – u naslovu se pita novinar Dnevnog avaza. A odluka vlade iz 2006. g. je nedvojbeno upućivala na takvo pitanje. Ipak, isti taj Dnevni avaz do danas o tome nije napisao ni slova. Istina, u Avazu se vodila bjesomučna kampanja protiv načina izbora firmi za strateško partnerstvo izgradnje osam pomenutih elektrana u kojoj su se na meti našli V. Hećo i S. Oručević. Ali ovaj projekat je bio zaštićen i nedodirljiv. Sve dok se u njemu nije pojavio Oručević. Kakav zaokret u odbrani državnih interesa i zaštiti državnog blaga. Ali dobro je što su maske pale makar i na ovaj način. Građani će vidjeti na kakvom nivou i koji biznismeni rade na realizaciji projekata vrijednih 1,5 milijardi KM, pročitaće i o bogatstvu bosanskog jezika, o vulgarnom govoru kojeg bi se postidjeli i kočijaši. Razgovor biznismena koji se snima skrivenom kamerom pa u datom trenutku plasira u „najtiražnijem listu“ nije u normalnim zemljama ni za žutu štampu. Iz razgovora saznajemo mnogo toga što u javnim dokumentima ne postoji. O tome da zahtjev lokalne zajednice (općine Konjic) treba eliminirati jer njen zahtjev za nadoknadu smeta rasprodaji i talu. Saznajemo da se od Elektroprivrede BiH traži da osigura noćnu struju po trostruko nižoj od dnevne što bi u krajnjem platili građani. Nakon svega se i ne čudimo zašto i kako je ekspertna i „nezavisna“ Komisija za reviziju projekta, sastavljena sve od samih akademika i profesora, objavila stručnu ocjenu o perfektnosti projekta.
Završavajući ovaj komentar ne možemo da se ne sjetimo naših početaka u odbrani Neretve kada nas je tadašnji gradonačelnik Mostara S. Oručević pozvao u Blagaj na Buni i obećao bezrezervnu podršku u zaštiti gornjeg toka Neretve istakavši da je „taj jedini očuvani dio Neretve i naš mostarski“. O tempora o mores!
 
< Prethodna   Slijedeća >

Anketa

Smatrate li da područje planine Prenj treba proglasiti nacionalnim parkom?