U tekstu dnevnika Oslobođenje („FBiH: Izdato 1000 okolinskih dozvola – barijere prljavim tehnologijama“, 07.06.2011.) novinar A. Mešić piše o okolinskim dozvolama kojih je u FBiH privrednim subjektima izdato čak 1000 u proteklom periodu. Pomoćnik ministra za okolinske dozvole iz Ministarstva okoliša i turizma FBiH Mladen Rudež objašnjava kako je uspostavom novog sistema izdavanja okolinskih dozvola načinjena barijera koja sprečava ulazak prljavih tehnologija na teritorij FBiH.
Naravno, može se postaviti pitanje šta je sa prljavim tehnologijama koje su davno ušle u BiH, a vlasnici takvih pogona u privatizacijskim procesima postali su i stranci. Da li su (ne)izdate okolinske dozvole i takvim pogonima postale nepremostive barijere, te da li su takvi pogoni zatvoreni? Međutim, ovaj put ne želimo polemizirati na tu temu. Mi iz udruženja Zeleni Neretva smatramo da je postupak izdavanja okolinskih dozvola korak u dobrom pravcu, ali je osnovni problem u monitoringu – inspekcijskom nadzoru.
U navedenom članku začuđeni smo neodgovornom i neutemeljenom izjavom pomoćnika ministra objavljenom u antru pomenutog teksta s naslovom „Plaćeni kritičari“. Gospodin Mladen Rudež između ostalog kaže: „Postoje NVO koje primaju ogromna materijalna sredstva za svoju aktivnost, a ne rade ništa, osim što kritiziraju“. Šta je gospodin Rudež ovom izjavom htio da kaže? Ko su te NVO što „primaju ogromna sredstva, a ne rade ništa, osim što kritiziraju“? Nije korektno neimenovati konkretno jer se onda takva izjava može odnositi na sve NVO koje se bave ekologijom. Da li imenovani pomoćnik ministra možda misli i na udruženje Zeleni Neretva iz Konjica? Ako jeste onda bi bio red da pomoćnik ministra javnosti saopšti kolika to „ogromna sredstva“ primamo i od koga? Nažalost, ovo ne bi bilo prvi put da gospodin Rudež u javnim istupima „demokratski“ kritizira ekološke nevladine organizacije jer se drznu da komentarišu (ne)rad izvršnih vlasti.    
Udruženje za zaštitu okoline Zeleni Neretva je učestvovalo u svim javnim raspravama u procesima izdavanja okolinskih dozvola za sve objekte na teritoriji općine Konjic (za neke i van granica općine) i pri tome redovno davalo svoja pismena i usmena stručna mišljenja. Za te aktivnosti nikada nismo dobili nikakva sredstva pa čak ni za pokriće osnovnih troškova. Naša stručna mišljenja su gotovo uvijek od strane struke i javnosti ocjenjivana visokim ocjenama. Nažalost, od strane nadležnog ministarstva najčešće nismo dobijali tekst rješenja izdatih okolinskih dozvola u čijim smo postupcima aktivno učestvovali. Također, nikada nismo dobili obrazloženje zašto naša pojedina mišljenja nisu uzeta u obzir prilikom izdavanja okolinske dozvole.
Na kraju bismo samo istakli da bi bilo korektno od strane pomoćnika ministra da bude konkretan u svojim budućim javnim istupima – inače protežira blaćenje onih NVO koje pošteno, u interesu zaštite okoliša rade posao bez interesa i bez „velikih para“.