Izuzetne prirodne vrijednosti kojima općina Konjic obiluje još uvijek nisu prepoznate kao razvojni potencijal od strane lokalne zajednice. S obzirom da se ne posmatraju kao razvojni resurs ovi potencijali nisu adekvatno ni valorizirani u cilju iskorištavanja na bazi održivog razvoja. Upravo je ova problematika bila glavna tema okruglog stola koji je održan ove sedmice u Konjicu u organizaciji Udruženja Zeleni Neretva, te uz podršku Fondacije Heinrich Böll, ured u BiH.    

 

Gotovo da je frapantna činjenica da na području općine Konjic – koje slovi kao jedno od najvrijednijih u BiH – ne egzistira niti jedno zaštićeno područje. Ova činjenica je još čudnija kada se uzme u obzir da je prema aktualnoj prostorno-planskoj dokumentaciji oko 60% općinskog teritorija predviđeno za institucionalnu zaštitu u vidu nacionalnog parka. Iznošenjem ovih tvrdnji započelo je uvodno izlaganje koje je prezentirao Amir Variščić, predstavnik Udruženja Zeleni Neretva iz Konjica. Ovaj uvodničar se osvrnuo na silne probleme koji onemogućavaju valorizaciju i zaštitu prirodnih područja koja su predviđena za zaštitu. Prezentovane su duge i jalove procedure za uspostavu dva planirana nacionalna parka (NP Prenj-Čvrsnica-Čabulja i NP Bjelašnica-Treskavica-Visočica) koje se već desetak godina provode od strane nadležnih federalnih institucija, ali bez ikakvih konkretnih rezultata. Ova područja su, u nedostatku bilo kakvih mehanizama zaštite, prepuštena svakodnevnoj devastaciji te se postavlja pitanje da li će do okončanja procedura uopšte o(p)stati prirodni atributi zbog kojih su ova područja i predložena za zaštitu. Također je istaknuto da je iskorištavanje prirodnih resursa na bazi održivog razvoja u direktnoj sprezi sa institucionalnom zaštitom vrijednih prirodnih područja. Nažalost, dobar dio lokalnog stanovništva ima bojazan od uspostavljanja zaštićenih područja i u njima ne vidi šansu za razvoj i ekonomski benifit. Da su ovakva razmišljanja uglavnom pogrešna i proizvod needukovanosti pojasnio je u svom izlaganju Kenan Muftić, predstavnik Udruženja Terra Dinarica (Zemlja Dinarika). Muftić je u svom izlaganju pokušao razbiti lokalne stereotipe da se u zaštićenim područjima ne smije „ni travka ubrati“, te je svoje tvrdnje potkrijepio mnoštvom pozitivnih primjera iz bližeg i daljeg okruženja. Muftić se posebno osvrnuo na razvojne mogućnosti koje se nude lokalnom stanovništvu u zaštićenim područjima kao što su seoski/eko turizam, organska poljoprivreda, outdoor sportovi, tradicionalni zanati, naučno-istraživački rad, prateće djelatnosti i sl.