Za gornji tok Neretve su mnogi bh. građani čuli, a neki su ga i posjetili, bilo kao ribolovci, rafteri ili samo posjetioci željni iskonske prirode. Međutim, pod gornjim tokom se gotovo po pravilu podrazumijeva dio toka od Glavatičeva do Konjica, ali „pravi“ gornji dio rijeke uzvodno od Glavatičeva pa sve do njenog izvora ostaje sakriven od očiju javnosti. Razloga za to ima dosta, a je ipak najvažniji taj što su bivše vlasti zapostavljale ovo područje te nisu davale dozvole za gradnju bilo kakve infrastrukture i puteva. Naime, područje cijele gornje Neretve je još od šezdesetih godina prošlog stoljeća rezervisano za gradnju velikih brana za hidroelektrane. Mještanima su zabranjivane gradnje kuća pa je većina stanovništva sreću potražila u Konjicu ili Sarajevu. Zabrane su imale za cilj da budući graditelji brana (u tadašnjem slučaju država) prođu što jeftinije, odnosno da plate što manje odštetu za potopoljena dobra. Trenutno bi te povlastice, koje su skupo naplaćene preko leđa lokalnih mještana, trebao koristiti neki strani investitor.
Danas  izgleda da se ovo područje ponovo otkriva: prave se vikendice, probijaju putevi, upražnjava se ribolov, a i počinje se sa davanjem usluga raftinga za one koji žele pravu avanturu na divljoj i prelijepoj Neretvi. Imajući u vidu da je ovo područje totalno neeksponirano, a prijeti mu suluda ideja gradnje velikih brana, udruženje Zeleni Neretva odlučilo je da u saradnji sa Fondacijom Heinrich Boll, tokom ove godine provede nekoliko aktivnosti na promociji ovog izuzetnog područja. Izložba fotografija ovog kraja, izrada mini monografije i brošure te organizacija promotivnog raftinga za novinare, samo su neke od aktivnosti koje imaju za cilj javnosti približiti prirodne vrijednosti Gornje Neretve.
Činjenica je da se nikada nije ni pokušalo adekvatno valorizovati ovaj prostor nego se decenijama slijepo vjerovalo energetskim planerima da ovo područje nema alternativu izgradnji brana. Naravno, nikada nije pružena validna dokumentacija koja bi potvrdila njihovo stajalište već su studije izrađivane po starom principu da naručilac studije određuje sadržinu iste. Ponašali su se (a mnogi to rade i danas) kao da rijeke postoje isključivo za proizvodnju energije.  O nekim drugim  namjenama nije bivalo ni pomena, niti je smjelo biti. Međutim, srećom danas se smije ukazivati i na druge namjene rijeke, pa i očekivati da se na osnovu realnih šteta i koristi putem javnih rasprava „izvaga“ prava odluka o (ne)izgradnji brana. Jer samo uz opću podršku šire društvene zajednice ovi projekti mogu biti ostvareni, a trenutno je ista veoma slaba i biće još slabija nakon što se sa vrijednostima Gornje Neretve javnost bude još više upoznavala.