Zaštita i održivi razvoj Boračkog jezera
24 Jula, 2011Aktivnosti na zaštiti Boračkog jezera
5 Oktobra, 2011Sušni period, koji je zahvatio Hercegovinu posljednjih sedmica, sve više negativno utiče na ionako niske vodostaje rijeka, jezera i izvora. Vodostaj gornjeg toka rijeke Neretve je izuzetno nizak, a prije petnaestak dana presušili su i gornji izvori takozvane izvorišne čelenke Neretve na području Borča.
Presušili su i brojni drugi, inače izdašni, nizvodni izvori, a mnoge pritoke Neretve dosegle su svoj biološki minimum. Poseban kuriozitet predstavlja i pojava presušivanja Jezerca na Prenju za koju i najstariji planinari tvrde da se nikada do sada nije desila.
Glavni razlog za ovakvo stanje na vodama, pored pomenute suše, jeste nedostatak takozvanih zakašnjelih voda koje u normalnim okolnostima – ukoliko je tokom zime i proljeća bilo dovoljno padavina (kiša, snijeg) – doprinose stabilnoj količini voda u sušnim mjesecima. Međutim, obzirom da tokom ove godine nije bilo dovoljno padavina tako su mnoge podzemne kaverne (prisutne u krškim planinskim masivima) ostale poluprazne, a upravo one svojim podzemnim kanalima omogućavaju stabilan i kontunuiran dotok voda na površini zemlje (izvori, vrela) tokom sušnog perioda godine. Ove godine je taj fenomen zakašnjelih voda izostao na području gornjeg toka Neretve.
Imajući u vidu da prognoze meteorologa ne previđaju skore padavine u Hercegovini tako je za očekivati još izraženiji nedostatak vode u narednom periodu. Dobar dio stanovništva u ruralnim područjima je već direktno pogođen nedostatkom vode, a situaciju dodatno usložnjavaju otpadne i fekalne vode čija koncentracija u vodotocima i jezerima raste u srazmjeri naspram smanjenja količine vode, te na taj način mnogi vodotoci postaju sve zagađeniji i samim tim neupotrebljivi za ljudsku upotrebu. Poseban problem predstavljaju i pojedine mini hidroelektrane na pritokama Neretve, koje uprkos izuzetno niskim vodostajima, ne obustavljaju proizvodnju, čime evidentno krše propise o obaveznom „biološkom minimumu“ u koritu vodotoka, te stvaraju veliku ekološku štetu. Nažalost, čini se da ova situacija ne zabrinjava previše nadležne institucije koje bi trebale da vode brigu o ovoj problematici, obzirom da se iste još uvijek čak i ne oglašavaju u javnosti.