Upravo uoči Energetskog foruma u nekoliko dnevnih i sedmičnih novina pojavili su se, uglavnom afirmativni, tekstovi o kompaniji EFT Group čiji je predsjednik uprave Vuk Hamović. Tekstovi su prenijeli priču Vuka Hamovića o planiranim energetskim projektima ove firme u BiH: RiTE Stanari i HE Ulog. Iz tekstova se moglo saznati da su novinari iz BiH (oni kojima su bliže privredne teme) na poziv Hamovića bili gosti EFT-a u sjedištu kompanije u Beogradu. I, naravno, bili ugošćeni onako kako priliči gostoljubivom Beogradu i širokoj ruci energetičara. Rekli bismo da to nije ništa posebno novo u marketinškim aktivnostima energetičara. Bili smo i ranije svjedoci takvih brifinga, pa i piknika, koje je organizovala Elektroprivreda BiH u Konjicu u vrijeme najžešće kampanje oko izgradnje kontraverzne HE Konjic na Neretvi, a kasnije je istoj tehnici pribjegla i Intrade energija lobirajući za elektrane u gornjem toku Neretve. I uvijek kada bi javnost bila uznemirena i sa negativnim nabojima za izgradnju energetskih objekata potencijalni investitori su posezali za lobiranjem putem medija. Nikada nismo zamjerali organizatorima „brifinga“ makar su njihove priče bile pune neistina, i vješto skrivanih istina o projektu. Mi, kokuzi iz NVO mogli smo novinarima od svega pružiti samo naš pogled na uticaje elektrane na okoliš, na afektirano stanovništvo i lokalnu zajednicu. Na ovakvim „brifinzima“ zamjerali smo novinarima neinformiranost, prosto nekritičko prenošenje onoga što domaćin kaže, bez spremnosti da, prije nego li plasiraju vijest u medij, čuju i drugu stranu. Tako i ovaj put. Kada je naše udruženje upoznalo javnost, ali i rukovodstvo općine Konjic, o mogućim negativnim uticajima HE Ulog na nizvodni tok gornje Neretve (velike degradacije vodotoka i obale) i kada se općina obratila Federalnom ministarstvu okoliša i turizma sa prigovorom, e tada je kompanija EFT Group osjetila potrebu za lobiranjem putem novinara iz FBiH. U čemu je problem?
Sve velike hidroelektrane u gornjim tokovima kraških rijeka zbog specifičnosti (veliki energetski pad, ali mali protok) prave se sa visokim branama i akumulacijama, ali zbog hidroloških razloga ne mogu raditi kontinuirano punom snagom nego se u periodu malih voda povremeno uključuju u rad i one su poznate kao elektrane sa vršnim režimom rada koje većinski proizvode tzv. vršnu (peak) električnu energiju, a koja izuzetno cjenovno kotira na tržištu. Ali takav rad elektrane izuzetno negativno djeluje nizvodno (naravno, ne samo nizvodno) stvarajući visoke dnevne oscilacije vodostaja i to u rasponu od biološkog minimuma do bujice. Ovi negativni uticaji bi se prenosili na neposredni nizvodni tok ispod brane koji se nalazi u Federaciji BiH, tačnije u općini Konjic. Treba li posebno isticati da je takva oscilacija voda praktično ubitačna za turističku djelatnost na Neretvi (rafting, ribolov, kamping i sl.) koja je posljednjih godina doživjela rapidni rast. Gotovo sve takve brane za vršne elektrane, ranije projektovane u BiH, imale su kompenzacione brane i akumulacije nizvodno od glavne brane kako bi ublažile (ne i u potpunosti eliminirale) visoke oscilacije. Nažalost, naša prva saznanja o HE Ulog (klasična derivaciona, a ne pribranska elektrana) jasno su nam govorila da se projektom ne predviđa izgradnja kompenzacione brane. Međutim, naši federalni novinari očigledno nisu znali, ili htjeli, da postave ovo konkretno pitanje već su redom prenijeli one standardne izjave čelnika EFT-a da će se prilikom gradnje i korištenja HE Ulog poštovati evropski ekološki principi. (Koliko će se poštovati prosudite sami.) Ipak, korisno je i obećanje Vuka Hamovića da će javne rasprave o ovom projektu biti organizirane i u FBiH (Konjic, Mostar, možda i Sarajevo), a ne samo u RS-u (Kalinovik). Poznati bh. novinar (osobito iz oblasti privrednih tema) Eldar Dizdarević u magazinu Dani, uz druge hvalospjeve ovoj kompaniji, iznosi nebuloze o ribama: „U EFT-u tvrde da će se oni pobrinuti da da s izgradnjom elektrane na tom mjestu bude daleko više riba nego što je to slučaj sada, a to proizilazi iz analize dvojice profesora sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu“. Zaboravio je samo reći da će umjesto današnje potočne pastrmke poribljavanje biti vršeno ciprinidima (šaran, babuška) kakvih je puno i Jablaničko jezero pa opet nema ni turista ni ribolovaca.
Posebno je intrigantna priča o RiTE Stanari gdje se naglašava da će emisije štetnih plinova SO2 (sumpordioksida) biti prilagođene direktivama EU i da će biti duplo manja od dozvoljenih emisija po propisima RS-a. Naravno, E. Dizdarević nije upućen u to da ta činjenica ne proizilazi iz napora i ekološke osvještenosti kompanije EFT nego iz proste činjenice da je ugalj iz rudnika Stanari poznat po znatno nižem procentu sumpora nego u Ugljeviku, Gacku i drugim bh. rudnicima i elektranama. I još jedna stvar, čisto ekonomska, za koju nas čudi da je vrsni novinar Dizdarević nije primjetio. Naime, naše udruženje je putem ekoloških udruženja iz Doboja i Banjaluke već odavno informirano da će se drastičnim povećanjem eksploatacije uglja, uzrokovanim projektovanjem TE velike snage (410 MW), ekonomski isplative rezerve uglja u potpunosti iscrpiti do konca koncesionog roka rada elektrane. Pošto je Vlada RS dala koncesiju EFT-u po sistemu DBOT (projektuj, izgradi, koristi i vrati) ovo je jedinstven primjer da će se po isteku koncesionog roka državi (entitetu) vratiti elektrana bez uglja. Navedeni podaci iz članka u Danima jasno potvrđuju ovu konstataciju. Zašto se o tome šuti u RS i zašto novinari iz RS o tome ne pišu to je pitanje na koje bi trebao neko drugi da odgovori.