Firma Intrade iz Sarajeva je od Vlade FBiH zatražila dodjelu koncesije na korištenje naših rijeka za izgradnju hidroenergetskih potencijala. Radi se o hidroelektranama Glavatičevo na Neretvi, Vranduk na Bosni i Ustikolina na Drini. Premijer FBiH je u sredstvima informisanja izjavio da je Vlada spremna da odobri takve projekte i da će ugovor o koncesiji pripremiti već do proljeća. Budući koncesionar je napravio i Elaborat za izgradnju HE, koji je na prvi pogled veoma neozbiljan , a u kojem se tvrdi da će vrijednost ukupnih radova biti 600 miliona KM. P ostavlja se pitanje otkud tolika sredstva jednoj prilično anonimnoj domaćoj firmi. Odgovor je veoma jednostavan, radi se o stranom kapitalu , u ovom slučaju slovenskom (firma Istrabenz), a ime domaće firme kao koncesionara ( i partnera) služi da se za projekat lakše obezbijedi povoljna klima. Koncesija je zamišljena po principu DBOT (projektovanje, korištenje, povrat objekata u vlasništvo države nakon koncesionog prerioda) na period od 25 godina korištenja i 5 – 8 godina gradnje. U obećanjima se navodi da će se provedbom ovih projekata zaposliti 10 000 ljudi. Jednostavnom računicom se može doći do zaključka da ova suma investicija nije ni blizu dovoljna za takvo nešto. Kako se navodi u elaboratu HE Glavatičevo bi bila sa vršnim režimom rada ( ogromnim višestrukim dnevnim oscilacijama akumulacije ) , vi sine 144 metra, 30 km udaljena uzvodno od Konjica i sa instalisanom snagom od 172 MW. D alje se navodi u elaboratu da bi projekat trebao naići na razumjevanje lokalne zajednice i okolnog stanovništva jer bi se akumulacija estetski uklopila u prirodni okoliš. Također se navodi da bi akumulacija omogućila razvijanje turizma i da bi, pored proizvodnje energije, služila za navodnjavnje poljoprivrednih terena, vodosnabdijevanje i regulisanje poplava.

Svakome ko poznaje o kakvom se prostoru radi je jasno da ovakve tvrdnje uopšte ne stoje. Koncesionarima je u planu strogo energetsko iskorištenje rijeke i ostale navedene prednosti projekta su samo mask . Gornji tok Neretve je prostor sa visokim prirodnim vrijednostima i samo kao takav (a ne sa vještačkom akumulacijom) predstavlja ogroman turistički potencijal. T akođer, Neretva je cijelim svojim tokom od izvora do Konjica izuzetne čistoće ( pitka ) i priče o vodosnabdijevanju iz akumulacije su, najblaže rečeno , bajke. Isto vrijedi i za tvrdnje o navodnjavanju i regulisanju poplava, koje bi možda da se radi o nekoj rijeci u Posavini, i mogle proći. Ovako se moramo zapitati zašto sloven ski investitori ove navedene blagodati ne upriliče na svojoj Soči, pa da pored velikih prihoda od turizma (koje sada prave) ne uživaju i ostale blagodati potopljene rijeke .