Okrugli sto na temu održivog razvoja na području Gornje Neretve održan je krajem decembra (28.12.2009.) u Konjicu. Organizator skupa je udruženje Zeleni Neretva Konjic uz podršku Fondacije Heinrich Böll, ured za BiH. Pored organizatora, skupu su prisustvovali predstavnici zainteresiranih strana iz Konjica: Udruženje rafting djelatnika, Organizacija sportskih ribolovaca, Udruženje za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa, Planinarsko društvo Borašnica, kao i lokalni mediji. Nažalost, skupu se nisu odazvali predstavnici Službe za urbanizam Općine Konjic i Turističke zajednice iz Konjica.
Razlog za sazivanje ovog skupa leži u činjenici da je područje gornjeg toka Neretve gotovo neiskorišteno kada je u pitanju razvoj održivog turizma, a za isti postoje ogromne mogućnosti. Pojedine studije, urađene uglavnom u inostranstvu, tretiraju ovaj prostor kao najveći potencijal za razvoj turizma u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ta mogućnost još nije shvaćena od strane lokalne zajednice . Inače, gornji tok Neretve se do prije nekoliko godina posmatrao isključivo kao hidro-potencijal. Time su sve ostale mogućnosti neenergetskog i alternativnog razvoja odbacivane u startu. Danas je situacija malo drugačija, ali je još uvijek daleko od idealne, bar kada je u pitanju odživi razvoj. Razvoj turizma na Gornjoj Neretvi dešava se prilično stihijski bez ikakvih dugoročnih planova i strategija. Nema saradnje sa užom lokalnom zajednicom (Glavatičevo, Džajići i dr.) i ponuda se svodi na nekoliko sati raftinga. Bez proširivanja ponude na bazi ostalih resursa koji postoje kao što su ljetni i zimski planinski turizam, seoski turizam i domaća, organska hrana te ostali ekstremni sportovi. Međutim, čak ni osnovne informacije o broju turista koji pohode ove prostore je prosto nemoguće pronaći, a u turističkoj zajednici u Konjicu nemaju apsolutno nikakve podatke o tome. Baš kao što nema podataka o broju posjetilaca koji raftingom prođu kroz kanjon rijeke Neretve tokom sezone. Iz tih razloga udruženje Zeleni Neretva je proteklog ljeta provelo dvomjesečno istraživanje o broju posjetilaca, a rezultati su zapanjujući. Tokom ove ljetne sezone (dva mjeseca) izbojano je 11.240 turista koji su se raftingom spustili Neretvom od Glavatičeva do Džajića. Kada se ova brojka pomnoži sa prosječnom cijenom raftinga (80 KM) dobija se velika cifra od skoro milion KM.    
Na okruglom stolu su, između ostalih informacija, u uvodnom izlaganju predočeni rezultati provedenog istraživanja, a reakcije prisutnih su bile različite. Diskusija, koja je vođena nakon uvodnog izlaganja, nije donijela ništa novo što već ranije nije viđeno. Čak štaviše, obraćanje pojednih predstavnika raftera i ribolovaca je bilo više u cilju odbrane od kritika (upućenih u propratnom pismu i uvodnom izlaganju) nego u funkciji pronalaženja adekvatnih rješenja za prevazilaženje ovakvog stanja na Neretvi. Gotovo svi učesnici skupa su se bez ustezanja usmjerili na Turističku zajednicu iz Konjica koja je ovom prilikom s pravom pretrpila najviše kritika za svoj (ne)rad. Također, predstavnici raftera su iskazali novi stav da će ubuduće nastupati oštrije kada je u pitanju odnos Općine Konjic prema ovoj djelatnosti. Istina, to do sada nije bio slučaj, obzirom da su isti proteklih godina mudro šutjeli na sve, iole važnije, probleme na Neretvi. Ipak, vrlo brzo će se brzo vidjeti ozbiljnost ove namjere. Međutim, stoji činjenica da ni općinske strukture nisu pokazale pretjeranu zainteresiranost za poticaj turizmu na Gornjoj Neretvi pogotovo kada je u pitanju donošenje propisa i akata koji bi bar malo uredili stanje u ovoj oblasti. U svakom slučaju, samo inicijativa onih koji direktno ostvaruju privrednu djelatnost i shodno tome imaju najveću korist od Neretve, može donijeti novu demenziju odnosa lokalne vlasti prema ovom resursu.
Ovo nije prvi pokušaj da udruženje Zeleni Neretva pokušava ujediniti pobrojane aktere u cilju poboljšanja stanja u oblasti održivog razvoja na Gornjoj Neretvi. Raniji pokušaji su propali isključivo zbog neozbiljnosti pojedinih strana, a ni ovaj pokušaj nije daleko od toga. U svakom slučaju, glavni zaključak skupa je da učesnici skupa imaju obavezu organizovati i sljedeći sastanak istih aktera u narednom periodu. Koliko će drugi sastanak biti plodniji ostaje da se vidi. Međutim, udruženje Zeleni Neretva ima čvrst stav da više ni u kom slučaju neće biti branitelj interesa onih subjekata koji u Neretvi vide samo brzu zaradu, te prirodi ne vraćaju ni ono osnovno – čiste obale nakon svojih provedenih djelatnosti.                          
U nastavku navodimo cjelokupan tekst priloga koji je svim učesnicima okruglog stola upućen uz pozivno pismo za prisustvo okruglom stolu. U pismu smo se pokušali ukratko dohvatiti svih važnijih problema koji trenutno egzistiraju kada je u pitanju održivi razvoj na Gornjoj Neretvi.

PRILOG
(Prilog je upućen uz pozivno pismo za okrugli sto)

Ovaj prilog sačinjen je umjesto uvodnog izlaganja za okrugli sto na temu „Gornji tok Neretve u funkciji održivog razvoja“ i u funkciji je podsjetnika radi kvalitetne rasprave. Ovim tekstom se ne prejudicira nikakvo rješenje niti ograničava eventualna rasprava. Ovo je osvrt na postojeće stanje na prostoru Gornje Neretve i poticaj na definisanje planova kako da se naš najvrijedniji prirodni resurs stavi u funkciju optimalnog održivog razvoja.
Pod pojmom Gornja Neretva ili gornji tok Neretve danas se podrazumijeva cca 85 km vodotoka Neretve od izvora do Konjica, a za ovaj tekst i za predmet rasprave na okruglom stolu misli se na dio prostora u općini Konjic (od entitetske linije nizvodno cca 45 km). Prva i osnovna konstatacija je da ovaj, izuzetno vrijedan, prirodni resurs nije danas ni približno u razvojnoj funkciji kao što bi svojim mogućnostima mogao i trebao da bude. Nesporno je da je bitno određenje zaostajanja u održivom razvoju bila višedecenijska rezervacija prostora za hidroenergetsku razvojnu funkciju koja je u potpunosti eliminisala sve moguće perspektive komparativnog razvoja. Zbog toga su izostajali dugoročniji programi i planovi, te značajnije investicije u neenergetsku varijantu razvoja. Pošto je vodotok Neretve okosnica šireg prostora to je zbog te situacije razvojna stagnacija bila i na širem prostoru i u drugim područjima ljudske djelatnosti. I do danas dostignuti stepen razvoja na ovim prostorima više je stihijski, neorganizovan i bez dugoročnih planskih usmjerenja. Stoga ćemo se kratko osvrnuti na neke od razvojnih aktivnosti.
Nesumnjivo da je sportski ribolov najstarija privredno-turistička djelatnost na ovom prostoru, a zbog opće poznatog bogatstva i specifičnosti ihtiofaune (endemske, atraktivne riblje vrste). Međutim, ova aktivnost ostala je na nivou rekreativno-socijalnih sadržaja bez bilo kakvih viših oblika privredne djelatnosti. Dovoljno je samo istaći primjer da višedecenijsko organizovano ribarenje na ovim prostorima nije rezultiralo izgradnjom niti jedne ribarske kuće (doma) što je uobičajena praksa na mnogim vodotocima. O savremenom sportskom ribarenju sa profitom, ali i u funkciji zaštite autohtonog ribljeg fonda, još uvijek nema ni govora. Naravno, mnogi će reći da nema novca ni za „golo preživljavanje“ a kamoli za investicije. Međutim, danas se, na žalost, nalazimo pred nestankom endemskih ribljih vrsta glavatice i mekousne pastrmke, a pokušaji profitnog poslovanja putem uvođenja revira za fly fishing, bar za sada, ne daju neke posebne rezultate. Upravo u vremenu ovog okruglog stola susrećemo se sa činjenicom da je višedecenijski korisnik voda Gornje Neretve Organizacija sportskih ribolovaca iz Konjica u finansijskim teškoćama koje ozbiljno dovode u pitanje dalju sposobnost upravljanja ovim vodama.
Za razliku od stagnacije sportsko-ribolovnih aktivnosti jedna druga djelatnost na vodotoku Gornje Neretve – rafting – u posljednjih 10-ak godina doživjela je eksplozivni razvoj te danas možemo govoriti o više od desetine agencija koje se u sezoni od maja do septembra bave ovom djelatnošću. Uz sve pohvale za samoinicijativu, rizike i vlastita ulaganja novca i znanja mora se istaći da je razvoj ove djelatnosti potpuno stihijski bez dugoročnih planova i potpore društva i, uz par izuzetaka, uglavnom se iscrpljuje osnovnim rafting aktivnostima – spuštanju čamcima niz kanjon i boravku gostiju od nekoliko sati. Ova djelatnost  velikog potencijala uglavnom je neuređena, bez pravila, bez licenci i koncesija, a u ovakav, nekontrolisan prostor, sve više ulaze i „divlje“ agencije iz drugih gradova. Također, evidentno je da postoje i sukobi interesa između određenih aktivnosti na istom prostoru kao što je to slučaj sa raftingom i ribolovom.   
Turističko-ugostiteljska djelatnost ima svoju višegodišnju tradiciju na Boračkom jezeru koje bi zbog blizine i smještajnih kapaciteta moglo biti odlična logistička baza za aktivnosti na Neretvi. Međutim, većinski potencijal smještajnih kapaciteta na Boračkom jezeru su vikendice koje nisu ni u kakvom obliku uvezane u turističke ponude, naravno, uz izuzetak par objekata (rad na crno). Resursi na Boračkom jezeru su u punoj ugostiteljskoj funkciji samo dva mjeseca u godini. Na Neretvi u Glavatičevu postoje određeni sadržaji ugostiteljskog usmjerenja ali i ovdje, izuzev par objekata, su isti na veoma niskom stepenu kvalitete i standarda. Zanimljivo je istaći da nema agencija sa područja Glavatičeva, a u turističkoj ponudi raftinga (smještaj i ishrana) također nema domaće ponude sa područja Glavatičeva. Uslovi za razvoj ruralnog turizma postoje, ali je, nažalost, taj oblik turizma u području Župe gotovo da ne postoji. Kao što ne postoji ni ponuda domaćih tradcionalnih proizvoda, naročito ekološke, organske hrane. Cijeli, širi prostor gornjeg toka Neretve u potpunosti je van sezone bez ikakve ponude i sadržaja.
Koje su osnovne pretpostavke za organizovani, društveno usmjereni razvoj ovog regiona? Prije svega, mislimo da je to prostorno uređenje, a s njim i urbanistička rješenja.  Danas sigurno možemo s apsolutnom sigurnošću konstatovati da je prostor i vodotok Neretve od naselja Lađanica do Konjica u dužini cca 35 km definitivno na raspolaganju neenergetskom iskorištenju. Uzvodni prostor od cca 18 km na potezu od entitetske granice do Lađanice je još uvijek pod pritiskom, ali je nesporno da je hidroenergetski projekat HES Gornja Neretva toliko upitan i bremenit teškoćama da se u narednih 10-ak godina sigurno može računati na prirodni vodotok Neretve i na ovom području. Uz ove činjenice i pretpostavke nesporno je da će postojati i određeni sukob interesa i zbog planiranih nacionalnih parkova (NP Bjelašnica, Igman, Visočica i NP Prenj, Čvrsnica, Čabulja), ali uz projekciju prostornog uređenja Neretve po principu održivog razvoja sukoba i prepreka ne bi trebalo biti.
Pored svega navedenog postoji i niz drugih činjenica koje dodatno utiču na mogućnosti stavljanja Gornje Neretve u funkciju održivog razvoja. Prije svega, održivog razvoja ne može biti na ovom prostoru bez učešća lokalnog stanovništva, pogotovo u aktivnostima ruralnog turizma. Također, turističke organizacije i agencije u Konjicu moraju biti kvalitetnije organizovane, a ponuda mora biti raznovrsnija sa tendencijama širenja i na mjesece van ljetne sezone. Objektivno, postoji velika potreba da se zakonima i propisima reguliše upravljanje prirodnim resursima, te pooštri kontrola i sankcionisanje zagađivača u cilju zaštite voda, ihtiofaune i šuma.