Poštovana gospodo,

Osobito mi je zadovoljstvo i
ast ponuda koju mi je dao g. Abadži da Vam se izvan dnevnog reda u nekoliko minuta obratim. Dolazim iz Konjica grada na Neretvi i govorim u ime udruženja "Zeleni – Neretva". Iz grada
iju geografiju iz temelja žele da promjene EP BiH i aktualna vlast s namjerom da definitivno presude rijeci Neretvi izgradnjom dviju brana i 24 mini hidroelektrane na njenim pritokama. Javnu tajnu o ponudi EP BiH razvijenim zemljama EU da svoje preuzete obaveze iz Kjota riješe pregraivanjem bosanskih rijeka obznanio je g. Ante Markovi, roeni Konji
anin, donosei danajske darove rodnom gradu. Monstruozni plan energetskog lobija da unište Neretvu od izvora do ispod Mostara izgradnjom 10 brana, star 50 godina, još je aktualan. U ovoj istoj dvorani barem dva puta od ukupno deset nau
nih skupova iskazali smo otpor izgradnji HE Konjic i zahtijevali odustajanje od tog monstruoznog neekološkog projekta. Argumente koje smo prezentirali o svim aspektima ove bezdušne brane, o vrhuncu ekoloških štetnih uticaja te o sigurnosnim rizicima niko nije osporio. Naprotiv, sva bosanska pamet, ali i šire prepoznala je u tom projektu sve negativne posljedice i štete po
ovjeka i prirodu koje bi nastale realizacijom projekta.

Ni projektant ni investitor ih nisu mogli osporiti jer smo argumentaciju crpili upravo iz dokumentacije tog projekta. Vršni rad te elektrane, te sužene mogunosti za vee izmjene nisu dozvolili autoru projekta da ga prilagodi potrebama ljudi i prirode. U ovom kratkom obraanju ne možemo elaborirati sve karakteristike te HE, te sve strašne posljedice koje bi ostale ukoliko bi se, ne daj Bože izgradila. Bili smo ubjeeni da se taj projekat stavio ad acta. Ne samo zbog ukazivanja na posljedice koje bi ostavio. Nego i iz zakonsko – pravnih razloga. Prvo zato što opinsko vijee Konjic nije usvojilo Prostorni plan posebnog podru
ja HE Konjic, a bez te odluke nema izgradnje, a drugo da je 2000. g. istekla važnost i zakonska pravosnažnost Prostornog plana SRBiH donešenog davne 1981. g. na kome se temeljio legalitet za izgradnju ove i još 43 HE širom BiH. I kada je krenuo ponovo razvoj podru
ja koje je trebalo biti potopljeno i koji je bio pod embargom pune 22 godine, kada su mještani sela Džajii, Spiljani i Glavati
evo ponovo po
eli graditi razrušene domove, praviti puteve i vodovode, telefonske linije, pa nedavno izgradili i džamiju u Spiljanima HE Konjic se ponovo pojavila u ponudi EP BiH. Na ope
uenje investitor je, o
ito u saradnji sa vlašu, trajno nudio komšijama sa zapada i ovu i još
etiri HE baš kao da im je Bogom dato pravo raspolaganja ovim prostorom za vje
nost. Ponudom za izgradnju HE Konjic
ine se za normalan svijet bar tri nespojive stvari:

1. Na istom prostoru odvijaju se dvije aktivnosti koje se meusobno isklju
uju: – po preporuci komisije UNESCO – a i podršku EU pokree se aktivnost za proglašenje ovih prostora N.P. – aktualizira se izgradnja HE Konjic
ija bi brana potopila kanjone Neretve i Rakitnice koji treba da
ine dušu i srce tog N.P.

2. Na istom mjestu opina Konjic ali i Federacija razvijaju aktivnosti i vide perspektivu u turizmu. A turizam i brane ne idu skupa. Proteklo ljeto i prazno Jablani
ko jezero to potvruju, 

3. Usvojenim eko zakonima promoviraju se visoki evropski standardi u demokraciji i javnosti rada u svim fazama donošenja odluka kada su u pitanju investicioni projekti visokog ekološkog rizika. Istovremeno te iste vlasti koje su usvojile tu politiku javnosti rada tajno pregovaraju upravo o realizaciji takvih projekata. Nije slu
ajno ni vrijeme dolaska g. Markovia kao ni paket koji nam donosi. U teškom ekonomskom trenutku sa visokim socijalnim tenzijama plodno je tlo da se projekti proguraju. Nije vrijeme ni za ekonomsko – financijske, sociološke, ekološke i druge studije posljedica da bi se realizovali ovi projekti. I pored svega ne smijemo odstupiti. Moramo baš na primjerima Italije, Austrije, Slovenije argumentovano dokazivati da su koristi jednog prostora visoke prirodne vrijednosti dugoro
no mnogo vee nego trajne devastacije istog u ime kratkoro
nih financijskih rezultata. Naš otpor nema šansu za uspjeh ne budemo li se bolje organizovali i proširili izvan ekoloških organizacija. Izvještajem Svjetske komisije za brane dokazano je da visoke brane donose više štete nego koristi. Financijski rezultati se dobijaju nepriznavanjem ili minimiziranjem tkz. vanjskih troškova a to su upravo nepriznati troškovi ekologije i afektiranog lokalnog stanovništva. Zašto se o ovome naša ekonomska pamet ne oglasi? Praksa rezervacije prostora za HE i zabrana svake gradnje i razvoja na tom podru
ju i poslije isticanja prostornog plana je upitna. U taj problem treba uklju
iti vrsne pravnike. U našem eko pokretu moramo iskazati više jedinstva i solidarnosti. Prirodne vrijednosti naše Bosne ne štite se samo brigom o svojoj avliji. Zaljubljenost u slapove samo svoje rijeke bez apela za zaštitu Neretve nije univerzalna vrijednost. Jer na Neretvi se danas brani i Una. Neman zvana "energetski lobi" je duboko ukorijenjena u BiH i nema merhameta niti prema i jednoj tekuici tj oni rijeke vide isklju
ivo kroz prizmu kilovata. U saveznike moramo uklju
iti i hiljade onih koji su posljednje tri godine prošli kanjonima Neretve i Rakitnice i ostali bez daha pred tim darom prirode. Ne trebamo imati iluzije da e nam se svi takvi pridružiti. itali smo u knjigama utisaka iskreno oduševljenje raftingaša
arima prirode i Neretvine
istote. Ne vidjeh da se za ovih sedam dana oglasiše u novinama za zaštitu rijeke. ak su kanjonom proputovale kompletne redakcije naših sedmi
nih listova. Ali ni glasa, ni apela za spas rijeke u njjihovim magazinima. Kanjonom su prošli i oni koji su primili g. Markovia i rekli: "Realizacijom ovih projekata biemo najvei izvoznici struje na Balkanu". Jer
ovjek u kanjonu i
ovjek na funkciji nije isto. To je fenomen homo duplex-a. Voda za energiju ili energija za vodu nije više u svijetu hamletovska dilema. Kod nas se ta dilema još i ne postavlja. Novembar 2003.