Koristimo priliku da se povodom Redovne godišnje skupštine našeg Udruženja podsjetimo i na naših pet godina postojanja.

U proticanju vremena to je skroman vremenski period. Ali, sama činjenica da je prvi put u povijesti našeg grada formirano društvo za zaštitu okoline vrijedno je pomena. Ako ništa drugo, ono je značajno za nekog našeg savremenika koji će nešto bilježiti o dešavanjima u ovom našem gradu da je opet prvi put grupa građana imala hrabrosti da ustane u odbranu Neretve od novih brana.Jablaničkog jezera, Boračkog jezera i Neretve.

Inicijativa za formiranje udruženja građana za zaštitu okoline pojavila se već u proljeće 1997. godine. Suočeni sa besprimjernom ratnom, ali i poratnom devastacijom naše životne sredine u svim oblastima i na svim nivoima, a naročito voda i šuma, grupa građana formirala je inicijativni odbor s namjerom da već u

septembru organizuje osnivačku skupštinu.

Zbog organizacijskih razloga i temeljitije pripreme, Društvo je formirano 20. decembra. Vrijedi zabilježiti da su formirane Sekcije za zaštitu zelenila i šuma,

Jablaničkog jezera, Boračkog jezera i Neretve.

Prva pomoć pružena je od Narodnog univerziteta korištenjem prostorija za naša sastajanja i od Šumarstva "PRENJ" koje nam je doniralo fax. Zašto ovo bilježimo? Zato što će to, nažalost, biti i jedina pomoć koju je naše Udruženje od grada i njegovih institucija dobilo u proteklih pet godina.

Kada smo se organizovali imali smo namjeru da, u granicama naših mogućnosti, zajedno sa onima koji vole grad i njegovu okolinu, koji žele da žive u čistom gradu, pomognemo svima, pa i organima vlasti, da se savladaju snage rušenja i devastacije svega što nas okružuje. O tim našim namjerama najbolje

govori i to da su među osnivačima Udruženja bili i djelatnici organa uprave i to baš iz područja inspekcijskih poslova.

Slijed vrlo bliskih događaja odredio je naše aktivnosti; ta događanja usmjeriće našu borbu, učiniće nas poznatim i prepoznatljivim ne samo u Konjicu i ne

samo u našoj Bosni.

Nekako u to vrijeme, u novembru 1997. godine, na osnovu izbornih rezultata došlo je i do formiranja nove vlasti u BiH, pa i u Konjicu. Ima li išta prirodnije

nego učiniti posjetu načelniku Općine, upoznati ga sa našim programom i zatražiti podršku. U najavi našeg skupa načelnik izražava spremnost za podršku. U

međuvremenu iz medija saznajemo o sastanku predstavnika EP BiH i organa vlasti. Tema sastanka: ubrzane aktivnosti za početak izgradnje HE Konjic. I kada

smo kod načelnika Općine na sastanku kazali da je u našem programu i otpor izgradnji brane dobili smo odgovor da je to gotova stvar i da je vlast za izgradnju

brane.

Od tog trenutka nastala je polarizacija odnosa Udruženja i vrha općinske vlasti. Ta naša buduća borba protiv EP BiH, odnosno njenih namjera da započne

izgradnju HE Konjic, ta borba Davida i Golijata biće specifična i po tome što ćemo među protivnicima imati i lokalnu vlast.

I dok ekolozi "UNSKIH SMARAGDA" iz Bihaća svoje aktivnosti razvijaju u njegovanju Une, dok uče mlade kako da je vole i čuvaju, naša je nesreća, ili

možda ipak sreća, da smo sve svoje snage usmjerili u borbu za opstanak gornjeg toka rijeke Neretve.

Takvo trošenje snage ekolozima Bihaća je bilo suvišno, mada slapovi Une prosto mame energetičare. Zašto? Zato što Krajišnici imaju razvijen mit o

neraskidivoj vezi čovjeka i rijeke. Zato što je tamo i vlast istog mišljenja jer svoju budućnost vide samo u bliskoj vezi sa "jednom i jedinom".

Nažalost, brzaci i slapovi naše Neretve odavno su u čvrstom zagrljaju energetskog lobija i interesa. Zato će naša buduća borba biti teška i usmjerena u

osnovni cilj: spriječiti izgradnju brane jer tu nema popravnog – greške su nepovratne. Zato će i ovo podsjećanje na naših pet godina biti u znaku te borbe.

Od samog početka pa sve do konca 1999. godine naša aktivnost će biti u potpunosti na bazi samofinanciranja; novčanim prilozima naših članova

platićemo registraciju, financirati putovanja i učešća na savjetovanjima, praviti pisane materijale, gostiti novinare i druge. Uskoro ćemo ostati i bez obećane

kancelarije.

Ovo je samo kratko podsjećanje kako smo krenuli i u kakvim se uslovima vodila naša kampanja za spas Neretve.

Istina, nešto kasnije, kada je EP BiH vidjela da nas neće baš tako olako pregaziti, dolazili su s te strane signali za novčanu pomoć Udruženju. Mi smo te

signali protumačili kao danajske darove i nismo ih prihvatili. Nažalost, mnogi drugi, koji su nam u startu bili saveznici, nisu odoljeli takvim ponudama.

Naša akcija imala je šansu za uspjeh samo ako građanima Konjica, ali i široj BiH javnosti, stavimo čvrste argumente o štetama koje bi brana

donijela.Uskoro smo imali sve pisane dokumente sa tehničkim karakteristikama brane, ali i studije uticaja na okolinu. Od početka smo govorili jezikom brojki i

argumenata, ali nam se uvijek pripisivao isključivo emotivni pristup. A mi smo govorili samo jezikom brojki koje smo iščitali u studijama o brani i uticajima koje je

EP BiH sačinila ili naručila od drugih.

Nespremnost ili strah protivnika da uče u konkretan dijalog i da se bori argumentima dugo će nam podastirati emocije kao da su emocije same po sebi

nešto negativno.