Po navodu dnevnog lista "Oslobođenje" (17.02.2005.) tekst novinara H. Arifagića pod naslovom "Korištenje domaćih resursa – Nakon pilana 300 elektrana" tretira bh potencijale za izgradnju stotina MHE (mini HE) na našim rijekama i afirmiše šansu za "domaću pamet" u realizaciji takvih projekata. Nesporno je za pohvalu konstrukcija i izrada prve bh turbine (Inž. Ramo Gutić, Conel comp., Tuzla) kako bismo maksimalno reducirali uvoz pamet i opreme iz Austrije i Slovenije.
Međutim, ovim tekstom želimo aktualizirati ekološki aspekt MHE koji, nažalost uopće nije prisutan čak ni na skupovima ekologa. U startu želimo reći da su ekološki negativni uticaji MHE naspram uticaja velikih HE i visokih brana minimalni. Mi smo to uvijek isticali, a o tome je slično mišljenje i Svjetske komisije za brane. Međutim, to ne znači da uticaji ne postoje i da su oni zanemarljivi tj. da ne treba uz projekat svake MHE praviti i studiju uticaja na okoliš. Istina je da se pregrađuju manje rijeke, pritoke i potoci, ali svaka pregrada mijenja stanje – ekološki nikad na bolje. U literaturi nismo našli definiciju MHE. Pretpostavljamo da je to energetski limit – instalisana snaga. Međutim, ista instalisana snaga može rezultirati izgradnjom brane sa znatnom akumulacijom, ali može biti realizovana praktično bez akumulacije. Sve to zavisi od prirode rijeke, u osnovi od veličine protoka i pada. Zato se javljaju razna tehnička rješenja: vodozahvati tirolskog tipa ili akumulacijski; odnosno tipovi vodostana: cijevni ili vodne komore. Zato danas MHE zovemo i onu na jezeru Modrac i Bogatiće na Željeznici koje imaju značajne akumulacije, ali i one upravo izgrađene na pritokama Fojnice ili one koje će sutra biti na Trešanici (desna pritoka Neretve) i koje praktično nemaju akumulacije. Zato je ekološki pristup svakom projektu individualan. U svakom slučaju najmanje dvije pojave uzrokuje brana: stvaranje manje ili veće akumulacije i (ili) prekid toka tekućice i do više stotina metara ispod brane. Naravno, negativne posljedice postoje. Nije nam poznato da se sa tehničkim rješenjem, režimom rada i trajnim posljedicama upoznaju bar mještani iz užeg lokalnog okruženja (vodozahvati za navodnjavanje, ispust vode u kritičnom sušnom periodu i sl.). O tome da će u toku sušnog perioda nestati neki atraktivni prirodni fenomeni kakvi su vodopadi ne treba posebno govoriti. Jednostavno pitanje koje se postavlja: da li postoji ekološki kriterij u odluci da li na ovoj ili onoj lokaciji graditi MHE ili ne? Da li je zakonska obaveza da se lokalno stanovništvo blagovremeno informiše o projektu te da ga prihvati kao "prijateljski" projekat ili ne? Da li iko i na kojoj instanci određuje vodoprivredne i ekološke limite za projekte MHE? Da li postoje u tenderima i ugovorima o koncesiji ikakva obeštećenja (npr. obeštećenje gubitka ribljeg fonda zbog nemogućnosti mrijesnih migracija)? Istina je, opet ponavljamo, da su negativni uticaji mali u odnosu na velike brane. Ali takvih brana samo u FBiH treba za koju godinu da bude izgrađeno preko tri stotine!!! Mali uticaji na stotinama brana nisu više mali. Da li će neko u BiH razmotriti globalnu strategiju MHE i sa ekološkog aspekta? Ili će, vjerovatno, projektant imati apsolutnu slobodu izbora u izradi projekta isključivo oslonjen na jedan jedini kriterij: energija uz minimalne troškove.
Integralni dio rijeke su i njene pritoke. Ekosistem rijeke najdirektnije je uvjetovan ekosistemima svih njenih dijelova.