Ni pet godina nakon plavnog vala na Neretvi koji je pogodio Mostar i u njegovom širem području oštetio oko dvije stotine, uglavnom stambenih objekata, ništa se nije promijenilo. Sudski proces kojim oštećeni traže od EP BiH i EP HB nadoknadu zbog nanesene štete otegao se i razvlači od strane tuženih.
Mada su tri vještačenja, prvo grad pa kanton i na koncu slovenski tim stručnjaka utvrdili da su jedini krivci za plavljenje elektroprivrede sudovi ne donose presudu. Moćni energetski lobi razvlači spor do beskraja. Zanimljivo je da su dvije EP u ovom sporu izuzetno složne mada se u praktičnom radu nisu kadra dogovoriti o usklađivanju rada hidroelektrana koje su ipak jedinstveni hidrotehnički sistem na Neretvi. Da li je odštetni zahtjev tako visok da bi to ekonomski destabiliziralo moćne "strujaše", pogotovo što bi oštećeni pristali na isplatu pola utvrđene štete. Pa šta je onda razlog za ovako žestoku bitku elektroprivreda da se ne proglase krivcima za plavni val? Odgovor je jednostavan. Priznala bi se davno utvrđena činjenica da visoke brane nisu garancija za efikasnu kontrolu plavnih valova nizvodno, nego baš naprotiv lošim upravljanjem sistema hidroenergetskih objekata kao što je slučaj na Neretvi rizici od poplava mogu se čak povećati. Priznati krivicu znači definitivno oduzimanje argumenta energetičarima da velike brane osim proizvodnje struje imaju i niz drugih pozitivnih uticaja kao što su: