Upravo ovih dana, vjerovatno u znak obilježavanja Dana zaštite okoliša (5. juni), gazde HE Jablanica ponovo su ukratkom vremenu (24 do 48 sati) oborili nivo hidroakumulacije (poznate kao Jablaničko jezero) za cca 1,5 metara upravo u vremenu kada su šarani u plićacima na travnatom dnu završili mriješćenje i položili oplođenu ikru.
 
Taman dovoljno da se oplođena ikra nađe na suhom. I tako je u 55. godišnjoj istoriji ove vještačke akumulacije po ko zna koji put čovjek odlučio da i ova generacija riba ostane bez potomstva putem prirodnog mrijesta. Nagla praženjenja u kratkom, ograničenom vremenu rezultat su isporuke struje po vanrednoj narudžbi nekog kupca, naravno, uz najveće cijene. Šarane bez ostavljenog potomstva izloviće mrežama krivolovci i prodati putniku namjerniku na putu M17. A onda će ponovo iz sredstava za obeštećenje biti izvršeno novo vještačko poribljavanje akumulacije šaranima. I niko se neće upitati, a kamo li zabrinuti da li je baš tako trebalo. Niti uposlenici EPBiH i njihovi biolozi, niti federalna i kantonalna ministarstva zadužena za ove teme, ali ni ribolovni savez i udruženja iz Konjica, Jablanice i Prozora. Odavno se za ovu pojavu ne zanimaju ni naučni radnici koji su upravo na ribljim populacijama u vještačkim akumulacijama odbranili doktorske disertacije. Ili im je to bilo potrebno isključivo radi napredovanja u službi. A šarani ionako nemaju mogućnosti da se oglase.

Ovogodišnje vanredno povoljne hidrološke prilike (sa aspekta proizvodnje struje) bukvalno su napunile akumulaciju naplavinama u kojima dominira plastični otpad. Sa područja šest općina iz oba entiteta, sa stotina divljih deponija otpada, bujice su napunile akumulaciju plastikom i umanjile turističku, ionako skromnu, ponudu. I umjesto da se uoči sezone naplavine uklone počele su uzajamne optužbe ko je kriv i obavezan.

Bujanje podvodnih trava u priobalju ove akumulacije je sve intenzivnije i niko se zvanično ne bavi izučavanjem ovog fenomena koji veoma utiče na turističku valorizaciju. Međutim, činjenica je da se kod nas i danas slobodno koriste deterdženti sa fosfatima (koji su, uzgred, u zemljama EU zabranjeni), a koji značajno utiču na bujanje invazivne akvatične flore. Doda li se tome da nijedno manje ili veće mjesto u slivu akumulacije nema tretman otpadnih i fekalnih voda odgovor na uzrok ove pojave sam po sebi se može dati.

Obale akumulacije su pune ostataka industrijskih ulja koja su prošle godine nesmetano tekla Neretvom kroz Konjic, ali i većom količinom nedavno ispuštenom pod okriljem noći i u vrijeme velikog vodostaja Neretve. Proces biorazgradnje je veoma spor i na vodama akumulacije se najbolje može demantovati ekološka poruka za ulja koja koristi metalna industrija u Konjicu sa oznakom „okolju prijazna“. Treba li posebno istaći da su ulje ispustili oni koji su vjerovatno pribavili „okolinsku dozvolu“, a za federalne inspektore zagađivač je još uvijek sa inicijalima N.N.