Već sedmicama u subotnjem prilogu Pogledi novinar sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje i osvjedočeni ljubitelj i zaštitar prirodnih vrijednosti Ramo Kolar objavljuje serijal tekstova pod generalnim naslovom „Da Neretvu ne presuše“. Iskreno i bez ostatka autor u tekstovima snažno zagovara zaštitu gornjeg toka Neretve od izgradnje hidroelektrana za čiju je izgradnju privatna slovenačko – bosanska firma Intrade energija zatražila koncesiono pravo. Tu i tamo promaknu neke informacije koje nisu osnovane, naročito kada ih plasira energetski lobi. Posebno je skup nesretnih informacija, koje ne stoje u tekstu „Krediti europski, struja domaća“ (Pogledi – Oslobođenje, 17.02.2997. g.), uzbunio javnost, a naročito zaštitare Neretve. Ovim reagovanjem želimo dati naš komentar na neke od tih neutemeljenih informacija i ponuditi javnosti cijelu istinu.
1. Evropska investiciona banka (EIB) nije dala nikakve kredite za izgradnju pomenutih elektrana na Neretvi. U pitanju su krediti koje naša zemlja dobija za rekonstrukciju i obnovu u području električne energije i koji su usmjereni na sisteme prenosa i revitalizacije postojećih kapaciteta. Uostalom, ni iznos potreban za realizaciju HES Gornja Neretva od 600 miliona eura (ovim kreditom FBiH dobija cca 53 mil.), a ni banke nisu iste jer je investitor tražio sredstva od Evropske banke za razvoj (EBRD).
2. Ne postoji Muharem Cero kao pomoćnik ministra turizma i okoliša nego Mehmed Cero. Ipak, lako bismo prihvatili sigurni lapsus u imenu, ali izjavu da će se koliko sutra Intrade energija pojaviti sa zahtjevom za dobijanje okolinske dozvole te da će ta dozvola brzo biti dobijena, e to ne možemo tek tako prihvatiti. Bez namjere da objašnjavamo zakone reći ćemo par rečenica radi neupućenosti i olakih tvrdnji. Koncesija nije data, niti je zaključen ugovor o koncesiji, a do izdavanja okolinske dozvole je veoma dug put. Poslije koncesionog ugovora (ako do njega uopće dođe) slijedi javna rasprava o prethodnoj procjeni uticaja na okolinu, pa poslije toga izrada Studije uticaja na okolinu, te bi poslije rasprave i o tom dokumentu eventualno mogla da slijedi okolinska dozvola. Priča o početku radova u aprilu bi se mogla izreći tek 1. aprila (međunarodni dan laže i paralaže) pa i tada bi joj malo ko mogao vjerovati. Jer gdje su desetine saglasnosti i dozvola koje bi kulminirale građevinskom dozvolom. Potencijalni investitor nema ni idejnog projekta (samo studiju izvodljivosti), a o glavnim projektima bez kojih nema gradnje nema ni pomena. Naravno, za sve to mora postojati osnovna pretpostavka: osiguran novac, a tog novca očigledno nema ni na pomolu. I uz sve navedeno postoji još jedna sitnica. Bez saglasnosti lokalne zajednice nema gradnje. Bez obzira na priče da je lokalna zajednica saglasna treba reći da je to neistina. Lokalna zajednica (bolje reći načelnik općine Konjic) postavila je veoma teške uslove za eventualno pokretanje rasprave o davanju saglasnosti. Ti uslovi, prvenstveno ekonomsko – finansijske prirode, postavljeni u decembru 2005. g. na adresu premijera vlade FBiH nikada do danas nisu prihvaćeni. Ti zahtjevi nisu ugrađeni ni u studiju izvodljivosti, a da bi im udovoljila vlada bi morala mjenjati zakon o koncesijama. Prema tome Intrade energija nema saglasnost lokalne zajednice pa se ne može pristupiti ni zaključivanju ugovora o koncesiji.
3. Ovaj tekst nas je potakao da objavimo javnosti činjenicu (nešto ranije nego smo planirali) da se i ovaj sistem od tri elektrane na Neretvi nalazi u prostoru konflikta. Naime, obratili smo se na adresu dva resorna federalna ministarstva sa zahtjevom da nam daju tumačenje Odluke o utvrđivanju Igmana, Bjelašnice, Treskavice i kanjona rijeke Rakitnice (Visočica) područjem posebnih obilježja od značaja za FBiH, donešene prije pune dvije godine (Službene novine br. 8 od 09.02.2005. g.). Tom odlukom su utvrđene i granice područja od posebnog značaja za FBiH (čitaj granice budućeg N.P.) te citiramo dio odluke kojom se definiše granica u području planiranih hidroelektrana: „Kroz općinu Konjic i dio općine Kalinovik granica područja posebnog obilježja od značaja za FBiH proteže se rijekom Neretvom do Glavatičeva i to parcelama k.č. 2345. k.o. Mokro, k.č. 1802 k.o. Sitnik, k.č. 564 k.o. Lađanica i k.č. 1685 k.o. Glavatičevo“. Prateći granično područje istočno i južno jasno se može zaključiti da su dvije elektrane na Neretvi (HE Bjelimići i HE Glavatičevo) neposredno na granici, a akumulacija RHE Bjelimići duboko u prostoru budućeg N.P. U takvim okolnostima koje, nažalost, osim, investitora svjesno prešućuje vlada i resorna ministarstva (prostornog uređenja i turizma i okoliša), ako je prava i pravne države u BiH, ne može se izdati okolinska dozvola za objekte koji bi predstavljali radikalan zahvat u zaštićenom prostoru i koji nesumljivo vrše destrukciju ekosistema.