Decenijama su širi prostori gornjeg toka rijeke Neretve, sa planinskim masivima Dinarida izuzetne prirodne vrijednosti, u konfliktu zbog davno iskazane namjere energetičara i hidrologa da na tom dijelu toka Neretve izgrade više velikih brana sa velikim akumulacijama. Zbog toga su i prve inicijative od davnih 60-ih godina za proglašenje ovih prostora zaštićenim svjesno „gurane pod tepih“. Upravo tih godina „industralizacije i elektrifikacije“ izrađeni su i prvi projekti hidroenergetskog iskorištenja gornjeg toka Neretve čime je namjena ovog prostora usmjeravana isključivo u energetsku funkciju. Sa tom namjerom vršene su i rezervacije prostora (zabrane za druge namjene iskorištenja). Istovremeno se polagano razvijala i svijest o potrebi osnivanja zaštićenih prostora visokih prirodnih vrijednosti kojih je u BiH bilo iznimno malo (što je i danas slučaj). Prirodno da su se širi prostori gornjeg toka Neretve prosto nametali za visoki oblik zaštite. Tako su inicijative za proglašenje NP (nacionalnog parka) Bjelašnica, Igman, Treskavica, Visočica sa čudesnim kanjonom Rakitnice stare preko 50 godina, a nešto malo kasnije i za NP Prenj, Čvrsnica, Čabulja. Međutim, niži predjeli koji predstavljaju uže slivno područje Gornje Neretve bili su „nedodirljivi“ za takve inicijative i prijedloge. Ta nelogičnost, protivna zdravom razumu i objektivnom vrednovanju, našla se i u Prostornom planu SRBiH (1981. – 2000. g.) koji, nažalost, i danas pravno važi u FBiH. Tako se u planu našla i zaštita tj. rezervacija prostora za pomenuta dva nacionalna parka (NP), koji se nalaze s obje strane gornjeg toka Neretve i čije granice dosežu do same Neretve, ali njen tok izostavljaju, odnosno rezervišu za sasvim drugu namjenu. I umjesto da, po prirodi stvari, rijeka Neretva bude „kičma“ i sastavnica ovih dvaju zaštićenih područja ona je u planu rezervisana da bude granica između dva NP.
Kampanja protiv izgradnje brane za HE Konjic, vođena posljednih desetak godina, u najvulgarnijem obliku javno je otkrila tu kontradikciju prostornog plana u području gornjeg toka Neretve te je rezultirala da se jedan manji dio toka Gornje Neretve (kanjon) ipak nađe u predloženim granicama NP. Realizacijom nevedenog hidroenergetskog projekta potopio bi se u potpunosti kanjon Neretve, ali i znatan dio kanjona Rakitnice. Tek tada je postalo jasno da energetski lobi, nažalost, uz pomoć hidrologa vodi aktivnosti kojima bi se dovelo do „stanja svršenog čina“ – usporiti aktivnosti za proglašenje zaštićenih područja dok se ne realizuju hidroenergetski projekti i gornji tok Neretve pretvoriti u niz kaskadnih akumulacija. Baš kao što se to učinilo i u srednjem toku rijeke.
Ministarstvo prostornog uređenja FBiH je upravo započelo aktivnosti izrade novog prostornog plana i u njemu bi se trebala naći i dva pomenuta nacionalna parka koji gravitiraju gornjem toku Neretve. Time bi se procenat zaštićenog područja BiH od skromnih 0,5 % podigao na oko 10 % što bi još uvijek bilo ispod evropskog standarda. Istovremeno, federalno ministarstvo okoliša i turizma provodi proceduralne aktivnosti za uspostavljanje tih dvaju NP (uporedo sa uspostavljanjem NP Una). Ali i te nove aktivnosti su uslijed energetskog lobija jako reducirane i provode se izuzetno sporo. Prostor gornjeg toka Neretve uzvodno od Glavatičeva nije se našao u predloženom području zaštite što je energetičarima otvorilo mogućnosti novog ataka. Iako je u pitanju jedinstvo prostora u kome bi prirodno bilo da se u zoni zaštite nađe cio region opet je ponovljena dobro poznata scenografija i režija planera prostora pod velikim uticajem energetskog lobija. Tako su granice zaštite Visočice (s desne) i Prenja (sa lijeve strane) neprirodno pomjerene daleko nizvodno čime se vodotok Neretve iznad Glavatičeva ostavlja nezaštićenim, a time i slobodnim za energetske projekte. Novi planirani projekat HES „Gornja Neretva“ formalno se stavlja u prostor van buduće zaštite, ali on ne samo što devastira taj prostor neposredne realizacije nego indirektno ima negativne posljedice za buduća zaštićena područja u nizvodnom toku. Mada u tom planiranom zaštićenom dijelu rijeke neće biti vještačkih akumulacija ipak će vodotok izgubiti sve karakteristike koje su ga nominirale za visoku zaštitu: od izmjene hidrologije, morfologije, deficita riječnog i obalnog sedimenta, do bitne redukcije pa i nestanka autohtonih i endemskih ribljih i drugih vrsta.
Čak i jedna od planiranih akumulacija (kao dio HES-a Gornja Neretva) se nalazi u graničnoj zoni planiranog zaštićenog područja na obroncima Visočice na nadmorskoj visini od 1150 metara.
Ipak, novi Prostorni plan bi trebao konačno da razriješi sve pomenute konflikte namjene i korištenja prostora Gornje Neretve. Obzirom da sadašnji zakon uslovljava učešće javnosti u procesima donošenja odluka o namjeni prostora tako je za očekivati da će se u kreiranje plana uključiti svi relevantni subjekti raznih strukovnih profila, a ne samo energetskih, kao što je to do sada bio slučaj. Mišljenja smo da će se objektivnim pristupom problemu Gornje Neretve u novom prostornom planu konačno ispraviti greške iz prošlosti te da će ovaj vrijedni prirodni resurs dobiti novu prostornu namjenu u vidu neenergetskog alternativnog iskorištenja.