Međunarodni Dan biodiverziteta (biološke raznolikosti) se u svijetu obilježava 22.maja, a istovremeno su Ujedinjene Nacije proglasile 2010. godinu kao godinu biodiverziteta. Većina građana BiH nema gotovo nikakvih saznanja o tome šta se podrazumijeva pod biodiverzitetom i zašto je on uopće značajan. Po ponašanju domaćih institucija, zaduženih za zaštitu biodiverziteta, rekli bismo da isti baš i nije posebno važan. Međutim, pitamo se zašto je taj biodiverzitet značajan zapadnim evropskim zemljama a nama nije. Smije li se još uvijek zanemarivati činjenica da smo rangirani na posljednjem mjestu u Evropi kada su u pitanju zaštićena područja. Da bude još gore mi čak i ne znamo tačno koliko imamo teritorije pod stvarnom zaštitom. Procjenjuje se da zaštićena područja u BiH obuhvataju između 0,6 i 0,9 posto ukupne teritorije dok su evropski prosjeci dvadesetak puta veći. Nažalost, ono što se tačno zna jeste da nemamo niti jednu biljnu i životinjsku vrstu koja je praktično pod zakonskom zaštitom. Preciznije rečeno, nemamo uopće tzv. Crvenu knjigu u kojoj bi trebale biti opisane ugrožene vrste. A nije da nemamo ugroženih vrsta.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma je još 2006. godine, nakon provedenih prethodnih aktivnosti (proglašavanje ovog područja od značaja za FBiH), pripremilo nacrt Zakona o nacionalnom parku „Prenj – Čvrsnica – Čabulja“. Do danas nije poznato zbog čega je parlamentarna procedura stopirana. Javnost baš i nije zainteresirana za ovu temu, a iz ministarstva nemaju običaj pojašnjavati nejasnoće. Pojedini građani će zastoj ove procedure za uspostavu nacionalnog parka objašnjavati prostornim konfliktom, odnosno potrebom gradnje autoputa Vc čija trasa vodi upravo preko planine Prenj. Planine koja je okosnica budućeg nacionalnog parka i na čijem prostoru egzistira najveća koncentracija endemskih i rijetkih biljnih vrsta u ovom dijelu Evrope. Pored toga, većina ranije zaštićenih područja iz bivšeg sistema godinama čeka klasifikaciju nivoa zaštite po „novom“ Zakonu o zaštiti prirode. Podsjećamo, zakon je donesen prije sedam godina, a ova područja u međuvremenu nemaju nikakav vid zaštite.
Sa druge strane poodavno proglašeni nacionalni park „Una“ nije još uvijek praktično uspostavljen, a pitanje je kada će se to desiti. Ilustracije radi navodimo primjer kada se, uz prve „napade“ recesije, rezao federalni budžet prva stavka koju je vlada ukinula bila su sredstva za uspostavljanje ovog nacionalnog parka. Pored toga, planirani objekti u okvirima parka (hidroelektrana i rudnik gipsa) opasno prijete da ga degradiraju i prije njegovog praktičnog uspostavljanja. Treći planirani federalni nacionalni park, koji je također u proceduri federalnog ministarstva, je „Bjelašnica – Igman – Visočica“. Međutim, ove planine su već odavno zahvaćene neprimjerenom „urbanizacijom“. Apartmani i slična nepotrebna „turistička“ zdanja po Bjelašnici koja se grade u posljednje vrijeme, ne samo da vizualno i prostorno narušavaju krajobraz već i ozbiljno zagađuju okoliš, posebno podzemne vode. Kada se tome doda da ni lokalna zajednica, zbog svojih stavova, uglavnom nije raspoložena za uspostavljanje nacionalnog parka onda se može razmišljati o tome da je ova procedura osuđena na propast. Možda ipak neki dijelovi planiranog područja parka dobiju neku razinu zaštite nižeg nivoa, ali od nacionalnog parka u ovom slučaju vjerovatno neće biti ništa.