Ovih dana su sve svjetske agencije objavile vijest da je konačno stupio na snagu Protokol iz Kjota – Okvirne konvencije UN o promjeni klime. Istina nije ratificiran od SAD-a, najvećeg emitera stakleničkih gasova i niza drugih zemalja koje se do sada nisu kvalifikovale da bi uopće mogle izvršiti ratifikaciju. Među ovim zemljama je i naša BiH. Okvirna Konvencija UN o promjeni klime je usvojena 1992. g. tokom zemaljskog samita u Brazilu. Konvencija trenutno broji 188 država članica. BiH je ratifikovala Okvirnu konvenciju o promjeni klime (UNFCCC) u septembru 2000. g. Međutim, BiH nije članica Kjoto protokola. Uslovi koje treba ispuniti za ratifikaciju protokola nisu tako jednostavni i iziskuju znatne finansijske i ljudske resurse kako bi se izgradio Nacionalni izvještaj o stakleničkim gasovima u BiH koji je osnovni prioritet u nizu mjera koje članice moraju udovoljiti. Kako je poznato jedan od ustupaka koje su razvijene zemlje uspijele ugraditi u Protokol je i taj da razvijene zemlje, veliki emiteri gasova mogu kupovati "nepotrošeno pravo emisije" od nerazvijenih zemalja investirajući u ekološke projekte tih zemalja. Mnogi su pomislili da će naša nerazvijena BiH iskoristiti tu šansu naročito u području investicija u obnovljivu energiju prvenstveno aludirajući na visoke brane na našim rijekama pa i na Neretvi. Međutim, uslov za investiranje u projekte je da je ta zemlja u koju se želi investirati članica Kjoto protokola što naša BiH nije i ko zna kada će ispuniti uslove za članstvo. Osim toga prema EU direktivama iz tih ekoloških projekata koji se ne mogu finasirati su i veliki hidroenergetski projekti (veći od 20 MW), a na osnovu izvještaja Svjetske komisije za brane.