U dnevnim listovima iz BiH je prvog septembra objavljena vijest da je vlada RS-a donijela odluku o dodjeli koncesije kompaniji  EFT za projektovanje, izgradnju i korištenje hidroelektrane ( HE) Ulog u gornjem toku Neretve. U vijestima se ne iznose osnovni elementi odluke: da li je postojao tender, da li je u pitanju dodjela na osnovu samoinicijativne ponude, finansijski elementi koncesione naknade, vrijeme koncesije itd. I bez toga sigurni smo da će najveću cijenu platiti afektirano lokalno stanovništvo i okoliš.
Uostalom, kao i u svim dosadašnjim projektima pri izgradnji HE sa velikim branama.  Međutim, to nas u ovom momentu nije u fokusu pažnje. Istina, pokušali smo putem interneta pronaći nešto više od sture novinske vijesti,  ali na referentnim entitetskim web adresama  (vlade, ministarstva, elektroprivreda i dr.) nije bilo nijedne dodatne informacije o ovoj hidroelektrani. Ipak, i u tako šturom tekstu stoje dvije tvrdnje koje su sa ekološkog aspekta dostatne. Naime, u članku se tvrdi da je HE Ulog koncipirana kao klasično derivaciono postrojenje sa dva agregata instalisane snage po 35 MW, odnosno ukupne snage 70 MW. Također se u tekstu iznosi tvrdnja da će u „kombinaciji sa TE Stanari , HE Ulog obezbijediti kompaniji EFT veću fleksibilnost u proizvodnji električne energije“. Prevedeno na jezik običnog građanina  to podrazumijeva hidroelektranu sa visokom branom i pripadajućom akumulacijom. Ima li se u vidu da je u tom dijelu izvorišnog toka Neretve veoma mali protok u najvećem dijelu godine jasno je da će akumulacija služiti za proizvodnju vršne energije budući da jednostavno vode neće biti dovoljno za kontinuirani pad na turbine izuzev kraćeg perioda velikih voda. To opet podrazumijeva veliko osciliranje voda u akumulaciji, ali i nizvodno ispod turbina. Ovdje posebno ističemo nizvodni tok jer se on cjelokupnom svojom dužinom od cca 40 km nalazi u FBiH. E taj federalni gornji tok Neretve izgradnjom HE Ulog bi imao velike štetne posljedice od kojih naročito ističemo: upitan ekološki prihvatljiv protok ( tkz. biološki minimum) i neupitne velike, čak i dnevne, oscilacije Neretve nizvodno od HE Ulog, naročito u ljetnom periodu.
Iz teksta objavljene vijesti  iz izraza „klasična derivaciona brana“ jasno se da zaključiti da se ovdje ne planira izgradnja kompenzacione brane i akumulacije koja bi ublažila visoke dnevne oscilacije nizvodno. Prema našim informacijama niti ijedan relevantan subjekat iz FBiH nije ni na kakav način uključen u koncipiranje HE Ulog. Niti je općina Konjic, u kojoj se nalazi tih 40-ak km toka Neretve nizvodno od HE Ulog, niti kanton (Hercegovačko-neretvanski), niti vlada FBiH i njeno ministarstvo okoliša i turizma. Nije nam poznato da su se i dvije federalne elektroprivrede (EPBiH i EPHZHB) izjasnile jer režim rada HE Ulog najdirektnije bi uticao na rad četiri postojeće HE na Neretvi nizvodno. Mogući odgovori da će dogovori uslijediti kasnije su isprazna priča. Koncesija je dodijeljena za vrlo konkretno projektno rješenje za vršnu elektranu bez kompenzacione brane pri čemu se ne ostavlja gotovo ništa za eventualni dogovor.
I dok se države dogovaraju i traže kompromis u slučaju projekata koji imaju implikacije na prostor obje države ovdje kod nas entiteti se ponašaju tako da se čak ne poštuju ni međunarodne konvencije, norme i standardi. Iluzija je da će zakonom propisana javna rasprava o Studiji uticaja na okolinu nešto promijeniti. Ona će se voditi u RS-u, konkretno u općini Kalinovik. Ovi nizvodno u FBiH, gdje će štete biti najveće, neće se ni pitati, a onih uzvodno u području akumulacije više i nema naročito poslije 1992. godine. Zar Vam sve ovo ne liči na projekat Gornji horizonti gdje su akteri identični. Ista vlada RS, ista kompanija EFT; prostor realizacije je u RS, a sve moguće negativne posljedice su u drugom entitetu. Ni tada se vlada FBiH nije uključila i pomogla slabašni NVO sektor da pokuša izvršiti korekciju negativnih posljedica.