U svom prošlom komentaru na vijest objavljenu u Oslobođenju – „Zeleno svjetlo hidroprojektu na Neretvi“ smo iskazali sumnje i nedoumice u pogledu Komisije za reviziju, njenog rada, objektivnosti i nezavisnosti. Uslijed naših novih saznanja za kratko vrijeme se ispostavilo da su sumnje bile opravdane. Naime, u posljednjem broju magazina Dani (11.08.2008.) na novinarsko pitanje o tome ko koči investicije od 10 milijardi u elektroenergetski sektor odgovara Haris Silajdžić i između ostalog kaže: „Upravo sam se sastao sa Nezavisnom komisijom vlade FBiH, na inicijativu predjednika komisije akademika Vlatka Določeka, i oni su mi predočili analitičko-stručnu podlogu ovog pitanja. Ukratko, oni ne samo da podržavaju ove projekte već su mišljenja da ih treba što prije implementirati, te smatraju da je vrijeme da se čuje glas nauke i struke. Rekli su mi da su posjetili lokaciju jednog od projekata i da su mještani od njih tražili da se što prije pristupi izvođenju projekata…“ Iz ovog se jasno može zaključiti da je stručna i nezavisna komisija itekako u funkciji lobiranja za brane na Gornjoj Neretvi. Prije svega: da li je i nezavisna? I da li epitet stručna automatski znači i nezavisna? Komisiju je formiralo Hećino ministarstvo koje je u potpunosti opredjeljeno za hidroenergetski projekat na Neretvi. Koliko su nauka i struka pokriće za objektivnu reviziju i ocjenu moglo bi se naširoko raspravljati. Ako je komisija, ma kako bila sastavljena od ljudi visokih zvanja u nauci i struci, imala pred sobom isključivo elaborate potencijalnog investitora (čitaj: Intrade energija), a ne drugih koji imaju i drugačiji pogled na HES Gornja Neretva, te ako su analizi Studije izvodljivosti posvetili onoliko vremena koliko je federalno ministarstvo energije posvetilo u septembru 2006. g. kada je za nekoliko dana donijelo pozitivnu ocjenu i utvrdilo na vladi javni interes, onda imamo pravo da sumnjamo u objektivni rad takozvane Nezavisne komisije za reviziju. A sva saznanja nas baš na to upućuju. Haris Silajdžić, upravo ona ličnost koja je nedavno negirala postojanje peticije sa potpisima 15.000 građana protiv brana na Neretvi, tvrdi da je Nezavisna i stručna komisija posjetila lokaciju projekta (naravno, u pitanju je Gornja Neretva ma kako on to sakrivao) i da je naišla na podršku mještana. I mi smo saznali da je nastavljena praksa dovođenja uticajnih ljudi na lokaciju potencijalnog projekta, isljučivo radi lobiranja, a ne da se za desetak minuta eksperti na terenu utvrde u bogomdanu optimalnu lokaciju za nove brane.
Naravno, ni ovaj put nisu pozvani čelnici općine Konjic (a kamoli nevladine organizacije), nego je samo režiran razgovor sa nekoliko mještana kojima Intrade energija već dvije godine obećava brda i doline. Međutim, otkako je općinsko rukovodstvo ostalo na svojim pozicijama „minimalnih uslova“ koje investitor nije ukalkulisao u troškove čelnici općine se ne pozivaju pred premijera (kod koga su bili predstavnici mjesnih zajednica Glavatičevo i Bjelimići) niti se zajedno s njima vrši posjeta potencijalne lokacije. Treba li reći da znatan broj članova komisije nikada do sada nije bio na tom području što, nažalost, ozbiljno postavlja pitanje nauke i struke. Naravno, i ovaj put organizacija posjete bila je u rukama Intrade energije, kandidata za koncesiju po samoinicijativnoj ponudi. Valjda i ova činjenica govori o tome koliko je ta komisija nezavisna.