U nevelikom tekstu u Oslobođenju od 29. jula 2008. g. sa naslovom „Zeleno svijetlo hidroprojektu na Neretvi“ daje se informacija da je ministar Vahid Hećo, zajedno sa Komisijom za pregovore federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije održao sastanak sa članovima „stručne“ (kakva bi druga mogla biti?) Komisije za reviziju projekta izgradnje hidroenergetskih objekata na gornjem toku Neretve. Bitno je u članku da je uz ministrovo isticanje značaja ovog – pilot projekta(?) predsjednik Komisije za reviziju Vlatko Določek u ime komisije dao generalnu pozitivnu ocjenu. Istaknuto je da projekat osigurava održivi razvoj jer zadovoljava ekonomske, okolinske i društvene aspekte. Struka je, navodno, detaljno pregledala projekat te su se na kraju svi eksperti, članovi Komisije, složili da je održiv i dobar i da ga treba realizirati. Mada je tekst veoma štur i kratak želimo dati svoj komentar te, zbog dosta „magle“ u ovom praktično saopćenju ministarstva, postaviti više pitanja na koja bi javnosti trebalo dati jasan odgovor. Poznato nam je da je jedna od primjedbi federalne vlade na projektno rješenje – koje je izradila Intrade energija kao potencijalni koncesionar na osnovi samoinicijativne ponude – da treba napraviti reviziju od strane stručne i nezavisne institucije jer se ranija revizija od strane slovenačke firme ne može uzeti u obzir pošto je rađena po narudžbi Intrade energije.
1. Ko je i kada oformio Komisiju za reviziju (a ne odabrao po tenderu nezavisnu i stručnu ustanovu) nije nam poznato?
2. Koji je sastav Komisije za revizije, posebno eksperata za pojedine oblasti (npr. zaštita okoline), odnosno šta je zadatak Komisije: revizija ili ocjena projektnog rješenja?
3. Da li je Komisija za reviziju razmatrala Studiju izvodljivosti i Idejno rješenje iz septembra 2006. g. na osnovu kojih je vlada utvrdila javni interes?
4. Da li su navedeni dokumenti inovirani obzirom na niz promjena u protekle dvije godine (cijena investicije, promjene cijene el. energije, okolinski aspekti, zahtjevi lokalne zajednice i dr.)?
5. Na šta misli ministar V. Hećo stalno govoreći da je riječ o „pilot – projektu“?
6. Da li će se ovim projektom dobiti „dragocjeno iskustvo za sve projekte u ovoj oblasti“ (V. Hećo), ako je poznato da je ovo davanje koncesije na bazi samoinicijativne ponude za izgradnju velikih HE usamljen primjer jer se sve druge velike hidroenergetske investicije namjeravaju izgraditi na drugi način – učešćem u sufinansiranju sa „strateškim partnerima“ (HE Vranduk, HE Ustikolina, HE Rmanj Manastir, HE Mostarsko blato i HE Vrilo)?
7. Da li je Komisija za reviziju (i – ili ocjenu), posmatrajući Studiju izvodljivosti u kontekstu koncesionog prava, imala na umu i sve dodatne troškove kojih u Studiji nema?
8. Da li su uzeti u obzir pravedni zahtjevi lokalne zajednice – općine Konjic koji bitno utiču na troškove projekta?
9. Da li je Komisija za reviziju uzela u obzir činjenicu da taj veliki hidroenergetski sistem praktično troši el. energije onoliko koliko i proizvodi te da je njegova ekonomska održivost isključivo oslonjena na nabavku jeftine energije (iz BiH) i prodaju skupe energije na tržištu? 10. Ko će i da li može dati garanciju (preuzeti obaveze) da će budućem vlasniku HES-a – koncesinaru trajno osigurati preko 1300 GWh energije godišnje po najnižim cijenama?
11. Da li je poznato Komisiji za reviziju da u FBiH već postoji jedna takva reverzibilna – pumpna hidroelektrana HE Čapljina i da li im je poznato zbog čega više stoji nego što radi? 12. Da li je Komisiji za reviziju poznato da je prijedlog federalne vlade (ministarstvo energetike – osnovi za pregovore i ugovor o koncesiji) da se utvrdi koncesioni rok od 35 godina, sa vjerovatnoćom da to bude i svih 40 godina i da takvo koncesiono pravo nije poznato u praksi izgradnje hidroelektrana (normalno: 1+4+25=30 g. / 1 god. projektovanje, 4 god. izgradnje, 25 god. korištenja)?
13. Da li je Komisija za reviziju ili bar član Komisije za okoliš (ako takav ekspert postoji u Komisiji) znao da je projekat u prostornom konfliktu interesa jer se cio projekat treba realizirati u zoni NP „Bjelašnica, Igman, Visočica“?
14. Da li, u svjetlu navedenog, postoji mišljenje federalnog ministarstva za okoliš i turizam te ministarstva za prostorno uređenje?
15. Da li su u navedenim razgovorima bili uključeni predstavnici lokalne zajednice na čijoj je teritoriji moguća realizacija projekta, pošto nam je poznato da niti u jednoj Komisiji nema predstavnika lokalne zajednice?
16. Da li se zahtjevi općine Konjic svjesno zanemaruju računajući da će izmjenjeni Zakon o koncesiji u potpunosti razvlastiti lokalnu zajednicu u odlučivanju o „pilot – projektu od velikog značaja za ovaj kraj“ (V. Hećo)?
17. I na kraju, gdje je u svemu ovome mjesto Komisiji za koncesije FBiH posebno u okolnostima kada su iz nje istupili članovi iz lokalne zajednice?
Dakle, postoji veoma mnogo pitanja na koje javnost nije dobila odgovore. Imajući u vidu dosadašnji netransparentan rad resornog ministarstva vrlo je vjerovatno da ih nikada neće ni dobiti.