Urbanizacija grada Konjica donijela je mnogo dobrih stvari po građane Konjica, ali je nerijetko cijena ipak bila prevelika. Klasičan primjer gdje pod izgovorom „urbanizacije“ trpi okoliš, a sa njim i obični ljudi, je i uređenje korita rijeke Neretve. Nakon što su obale Neretve u centru grada već odavno betonirane (urbanisti bi rekli uređene) radovi na uređenju se postepeno premještaju uzvodno. Rijeka Neretva sve više postaje obični kanal, te se iz najljepšeg gradskog ukrasa polako trasformiše u betonsko ruglo.

Urbanizacija grada Konjica donijela je mnogo dobrih stvari po građane Konjica, ali je nerijetko cijena ipak bila prevelika. Klasičan primjer gdje pod izgovorom „urbanizacije“ trpi okoliš, a sa njim i obični ljudi, je i uređenje korita rijeke Neretve. Nakon što su obale Neretve u centru grada već odavno betonirane (urbanisti bi rekli uređene) radovi na uređenju se postepeno premještaju uzvodno. Rijeka Neretva sve više postaje obični kanal, te se iz najljepšeg gradskog ukrasa polako trasformiše u betonsko ruglo. 

 Posljednji primjer „uređenja“ obala se dešava na Beginom Viru, omiljenom kupalištu mlađih generacija Konjičana. Lijeva obala, u dužini od nekih par stotina metara, bukvalno je očišćena od vegetacije, a rijetkim pošteđenim stablima su odsječene sve grane te su ostavljene kao neka vrsta strašila. Uz sve to izvršeno je i zasipanje obala zemljom(?), a odsječena stabla su jednostavno bacana u korito Neretve pri čemu su danima poslije toga privlačile poglede građana Konjica.

 Uz najbolju volju ne možemo da proniknemo u čemu je svrha ovakvog „uređenja“ obala. U vremenu kada nam se zdravi prirodni prostor svakodnevno sužava vršiti ovakve radnje bez ikakvog razumnog opravdanja je blago rečeno neodgovorno. Od najmlađih Konjičana oteti još jednu gradsku plažu je zaista van pameti, ali očigledno nije i naredbodavcima budući da njihova djeca vjerovatno ljetuju na Jadranu. Također, nije nam jasno da li je ovaj put u pitanju privatna ili javna inicijativa, odnosno neka sprega istih. Istina, odavno se u Konjicu postavlja pitanje gdje prestaje privatno, a počinje javno dobro. Za intervencije u javnom prostoru bi trebao postojati konsenzus kompletne lokalne zajednice i o tome bi se trebale sprovesti javne rasprave. Nije nam poznato da je to ovdje bio slučaj.