Prilikom nedavne posjete Bosni i Hercegovini visoka delegacija EU je, među nekoliko ključnih oblasti koje BiH treba uskladiti sa vrijednostima EU, istakla i oblasti zaštite okoliša. Da li je BiH sa ovakvom legislativom iz oblasti ekologije sposobna da učini vidan napredak u ovoj oblasti? Da li se sa ekološkim zakonima na nivou entiteta, ali bez zakona na nivou države, može udovoljiti zahtijevima EU?
Uostalom, da li se bez zaštite okoliša na nivou države mogu urediti odnosi i rješavati sporovi sa susjednim državama? Postojanje nekog odjeljenja pri Vijeću ministara BiH očito da nije u toj funkciji. Neodrživost ovakve strukture, kako sa aspekta izvršne vlasti tako i zakona iz sfere zaštite okoliša, najbolje će se argumentovati kroz nekoliko primjera.
Primjer 1
Hidroenergetski projekat Gornji horizonti je klasičan projekat prevođenja voda iz jednog sliva (Neretva) u drugi sliv (Trebišnjica). Po relevantnim međunarodnim konvencijama to nije dopušteno. U cilju dobijanja energije u jednom entitetu (RS) reducira se količina voda u vodotoku Neretve, a koji je u drugom entitetu (FBiH), odnosno u drugoj državi (Hrvatska). Uticaj onih, kojima su štete evidentne, da zaustave projekat (ili pak reduciraju negativne posljedice istog) je praktično nikakav. Sve se svodi na nejake proteste NVO s područja gdje se odražavaju negativni uticaji. Jedina zakonska mogućnost da se rasprava o projektu Gornji horizonti digne na razinu države je putem takozvanih „međuentitetskih tijela“. A njihova uloga je savjetodavnog karaktera i svodi se na razmjene mišljenja, praktično bez mogućnosti obustave nekog spornog projekta.
Primjer 2
Izgradnja HE Ulog je tipičan primjer kako entitetska granica na jedinstvenom vodotoku Neretve razdvaja interese. Projektna izvedba elektrane osigurava optimum u RS, ali i maksimalne negativne uticaje nizvodno, u drugom entitetu (FBiH). Opet se problem reducira na prosteste u FBiH, a da se niko, ama baš niko, u RS kritički ne osvrne na projektno rješenje. Pa čak ni ekološke NVO koje su osvjedočeni zaštitari rijeka od izgradnje visokih brana. I opet se samo dešava „sastanak međuentitetskog tijela“ bez ikakvih konkretnih rezultata.
Primjer 3
Počele su aktivnosti oko proglašenja zaštićenog područja planina Prenj, Čvrsnica i Čabulja. Pojavile su se i prve mape granica i zonifikacije zaštićenih područja. U području Prenja granice predloženog nacionalnog parka se sa istočne strane podudaraju sa entitetskom granicom, a koja sa prirodom, logično, nema nikakve veze. Kako uvesti visoki stepen zaštite prirode sa jedne strane granice dok sa druge strane (iste) planine ostaje prostor bez ikakve zaštite. I opet se rasprava o nacionalnom parku vodi u jednom entitetu, glas onih preko entitetske linije nije ni bitan – tamo nacionalnog parka neće ni biti. A čudesni masiv Prenja je ipak jedinstveno stanište koje ne poznaje administrativne granice.
Niz je takvih primjera u BiH. Međutim, problem nije samo unutar BiH nego i u međudržavnim ekološkim uticajima. Najsvježiji primjer je proizašao iz protesta građana Slavonskog Broda (Hrvatska) zbog zagađenog zraka koji im dolazi sa druge strane Save, iz BiH, tačnije iz Rafinerije nafte. I umjesto da se problem razmatra na međudržavnom nivou, u Slavonskom Brodu se predsjednik Hrvatske sastaje sa predsjednikom RS-a. Adresa problema nije u Sarajevu mada je tu locirana ambasada Hrvatske. I dok Hrvatska dokazuje prekomjerno prisustvo SO2 u skladu sa normama EU koje je usvojila, RS to ne prihvata jer po njenim propisima (iz perioda SFRJ) zagađenje je u granicama normale.
Najnoviji slučaj u kome se država BiH isključuje je problem ogromne količine naplavina koje su se iz akumulacije HE Višegrad prelile u akumulaciju HE Peručac. Naplavine su, prirodno, putem decembarskih velikih voda doplovile sa ogromnog prostora sliva rijeke Drine koji se prostire u tri države: Crnoj Gori, Srbiji i BiH. Povodom tog ekološkog incidenta se organizuje skup na koji se pozivaju predstavnici Srbije, Crne Gore i Republike Srpske. BiH kao i da ne postoji mada je agrožena akumulacija istovremeno granica dviju država: BiH i Srbije, a znatan dio sliva Drine je i u FBiH. Pretpostavljamo da će se na tom skupu sačiniti neki sporazum čiji potpisnik očito neće biti država BiH.