Nesporna je činjenica da protekle dvije godine Neretva kroz gradsko jezgro Konjica, znatan dio godine, teče zagađena industrijskim uljima, a što se najbolje oslikava kada je manji vodostaj. I proteklog ljeta se skoro svakodnevno sa obnovljene konjičke ćuprije mogao vidjeti spektar duginih boja što se reflektirao sa vodene površine prekrivene tankim filmom ulja.            Građani su bivali svjedoci i nekoliko većih ekoloških incidenata sa obilnim izljevanjem ulja koje je rezultiralo zagađenjem voda i obala rijeke. Koliko je to nedopušteno ispuštanje ulja bilo intenzivno i obilato najbolje svjedoče uljne mrlje na Jablaničkom jezeru koje su registrirane čak i u Ostrošcu, desetak kilometara nizvodno od ušća rijeke u jezero. O ovim zagađenjima smo blagovremeno obavijestili javnost te se više puta obratili nadležnim službama pismenim putem uz predodžbu foto dokumentacije zagađenja, pri čemu smo na koncu tražili da nas informišu o dosadašnjim aktivnostima u vezi ovog problema. Inače, inspekcija je još početkom ljeta 2008. g. prvi put usmeno upoznata sa problemom zagađenja.  
Ovim tekstom, koji je u neku ruku saopćenje za javnost, želimo javnost upoznati o sudbini našeg zahtjeva, ali i o tome kako se nadležne institucije „beskompromisno“ bore protiv ovih zagađenja. Nadamo se da čitaoce neće zbuniti „šuma“ raznih datuma i dopisa, ali bez njihovog navođenja je praktično nemoguće pojasniti ovaj slučaj. Dakle, dana 12.10.2009. g. obratili smo se dopisom vodoprivrednom inspektoru HNK u Mostaru uz molbu da nas insformiše o aktivnostima inspekcije povodom zagađenja. Već 14.10.2009. g. inspektor nas informiše da je prava adresa za naš dopis Federalna vodna inspekcija koja je nadležna za vode 1. kategorije, što Neretva i jeste. Pismom nas kantonalni inspektor informiše da je 16.05.2009. g. na osnovu dojave izvšio inspekcijski pregled i fotografisao masne mrlje na Neretvi (ispod industrijskog lokaliteta u Konjicu) i o tome već 20.05.2009. g. informisao Federalnu vodoprivrednu inspekciju. Također, u svom dopisu kantonalni inspektor nas informiše da je federalni inspektor već 17.06.2009. g. uzeo uzorak zagađene vode, dao na labaratorijski pregled, gdje je utvrđeno da se najvjerovatnije radi o trafo-uljima te da je data preporuka da kantonalni inspektor za elektro-energetiku obavi inspekciju i utvrdi izvor zagađenja. Udruženje Zeleni Neretva se dana 27.10.2009. g. obraća dopisom na pravu adresu – Federalnoj vodnoj inspekciji, u kojem se ističe da je pojava permanentna i dugotrajna te da je eventualni uzročnik u vidu trafo-ulja upitan. Pri tome je dopis dokumentovan fotografijama zagađenja iz više vremenskih perioda tokom 2009. g. Pošto se puna dva mjeseca federalna inspekcija nije oglasila udruženje ponovo šalje urgentni dopis dana 28.12.2009. godine. Desetak dana nakon toga Federalna vodoprivredna inspekcija zakazuje sastanak u uredu udruženja Zeleni Neretva pri čemu se 12.01.2009. g. organizuje razgovor sa predstavnicima udruženja. Sačinjava se zapisnik o inspekcijskom pregledu(?) i u tom nalazu inspektori ističu da redovito obilaze privredne objekte na UNIS-ovom lokalitetu i kontrolišu „vodne akte“ (dozvole) prema odredbama Zakona o vodama i poduzimaju mjere u skladu sa njim. Također, prilažu predstavnicima udruženja više akata, bolje reći međusobnu prepisku, inspekcijskih službi različitih nivoa (od općinskog do federalnog nivoa) o problematici zagađenja Neretve.
Niti iz razgovora niti iz prepiske nije se moglo zaključiti da su inspektori otkrili zagađivača ni da su mu na tragu. Potom se 15.01.2009. g. Federalna vodna inspekcija pismeno obraća udruženju u kome prave rezime posjete udruženju, pri čemu pomno ističu višekratne obilaske UNIS-ovog lokaliteta i kontrolu vodnih akata, zatim prepisku sa općinskom inspekcijom i poduzete mjere o ispuštanju ulja u općini Konjic(?), te izvještavaju o nalazu trafo-ulja, kao i o tome da će se kontrole zagađivača nastaviti i u narednom periodu. Opet ni riječi o mogućem zagađivaču i mogućim aktivnostima da se on otkrije. Međutim, tek kada je udruženje analiziralo dokumentaciju (raniju prepisku) zaprimljenu od Federalne ispekcije otkrivena je prava zbrka i obmana. Općinska inspekcija dopisom od 11.07.2009. g. (prije 18 mjeseci) upoznaje federalnu inspekciju da je 20.06.2008. g. došlo do ispuštanja velikih količina ulja i masti u Neretvu od strane N.N. lica te da su inspektori uzeli uzorak i dostavili ga Laboratoriju Butila u Sarajevu. Općinska inspekcija u svom dopisu ističe da se radi o zagađenju Neretve uljima koje se vrši konstantno već duži niz godina te da su o tome više puta tražili poduzimanje hitnih mjera od nadležnih organa. Na osnovu tog uzorka (zagađenje od 20.06.2008. g.) laboratorija je izvršila analizu i utvrdila da su u pitanju mineralna ulja sa mogućnošću zagađenja Neretve od nekog ko ima na raspolaganju trafo-ulja. Znači laboratorij ne utvrđuje egzaktno činjenice nego tvrdi da postoji mogućnost da se radi o trafo-uljima. Nalaz laboratorija Butila upućen je općinskoj inspekciji 24.06.2008. g.
Nakon toga slijede dopisi iz federalne inspekcije upućeni općinskoj inspekciji u kojima se ništa ne otkriva niti sugeriše nego se ističe da“Federalna vodoprivredna inspekcija čini izuzetne napore u otkrivanju gore navedenih radnji ispuštanja ulja u Neretvu s ciljem otkrivanja počinioca navedenih radnji…“. Napokon, tu je i dopis elektro-energetskog inspektora HNK upućen Federalnoj inspekciji o inspekciji u vezi sa mogućim zagađenjem trafo-uljima. Inspektor je našao da su svi trafoi na predmetnom lokalitetu ispravni sa aspekta ispuštanja ulja, ali da je našao jedan trafo, odnosno olupinu istog koja je devastirana tokom rata „sa manjom količinom ulja u njemu koja bi mogla biti potencijalna opasnost za rijeku Neretvu, što ne znači da nešto drugo također ne može biti uzročnik zagađenja Neretve“. Ovo je još jedan odgovor nadležnih u smislu „moglo bi da bude a moglo bi i da ne bude“, na čemu bi im mogla zaviditi i Pitija – čuvena grčka proročica iz antičkih vremena. Nakon svega, zanimljivo je istaći da se inspekcija trafo-ulja u Konjicu, potaknuta sumnjivim nalazom laboratorije, izvršila tek nakon 13 (trinaest) mjeseci od uzimanja uzorka i laboratorijske analize.
U čemu se zapravo sadrži obmana? Uzorak ulja, uzet 20.06.2008. g. i u laboratoriji identifikovan kao moguće trafo ulje, danas se u inspekcijskoj službi smatra kao mogući stalni zagađivač. Praktično 18 (osamnaest) mjeseci poslije (konac oktobra 2009. g.) Neretva teče zagađena uljima. Hipotetički gledano, da su svi trafoi na lokalitetu kojim slučajem iscurili i usmjerili se u Neretvu ne bi toliko dugo i konstantno rijeka bivala zagađena. Izgleda da se isnpektori ponašaju onako kao što „kiša pada oko Kragujevca“. Međutim, istina je u ovom slučaju sasvim drugačija, a na šta je i udruženje Zeleni Neretva ukazivalo. Industrijski lokalitet u Konjicu je po prirodi tehnologije veliki potrošač ulja, što mašinskih što tehnoloških. Trenutno se na ovom lokalitetu godišnje nabavi i „potroši“ oko 100 (stotinu) tona raznih ulja. Zbog toga je prije rata i sagrađen centralni sistem za odvajanje ulja – separator. Tokom rata je separator devastiran, a do danas niti jedan privredni subjekt nije sagradio vlastiti separator za vlastite pogone. O obnovi starog ili izgradnji novog  separatora još uvijek nema ni govora. Gdje i na koji način završavaju ova rabljena ulja – suština je problema koji bi trebali ispitati u Federalnoj vodoprivrednoj inspekciji.
Nažalost, čak 18 (osamnaest) mjeseci od uzimanja uzorka Neretva i dalje teče zagađena. A federalni inspektori i dalje uredno obilaze fabrike i kontrolišu papire te sačinjavaju zapisnike, pa ponekad i prekršajne naloge – ali ne za zagađenje već za nedostajuću ili nepravilnu dokumentaciju. A zagađivač, koji je još uvijek N.N., bez ikakvih problema i ubuduće može sačuvati tajnu svog identiteta.