Sredinom novembra napunilo se punih pet mjeseci od kako je protok gornjeg toka Neretve na takozvanom ljetnom minimumu, a hidrometeolorološke prognoze govore da će se takvo stanje nastaviti i dalje. Globalne prognoze iz relevantnih međunarodnih institucija govore da će se takav trend dugih sušnih perioda povećavati iz godine u godinu.

To u ovom slučaju znači da Neretva na pregradnom mjestu planirane HE Ulog protiče sa cca 0,5 m3/s, što je istovremeno i planirani biološki minimum (tkz. ekološki prihvatljiv protok). Upravo cijeli taj period od pet mjeseci (a očekivati je i duže), prema izdatoj ekološkoj dozvoli za HE Ulog (tačka 3.2.8 ekološke dozvole), ova hidroelektrana bi morala raditi u protočnom režimu od 0,52 m3/s (biološki minimum) i pokretati samo malu elektranu (turbinu) od 0,25 MW, od ukupno instaliranih 35,5 MW snage. Očito je da u ovom slučaju proizvedena struja ne bi bila dovoljna niti za održavanje sistema HE Ulog.
Da li se u ovo može povjerovati? Da li će uopće imati ekonomsku isplativost elektrana koja bi bar pola godine praktično trebala biti u zastoju? Ili je istina da će to ipak biti vršna elektrana koja će proizvoditi vršnu, skuplju struju koristeći korisne vode akumulacije, a nizvodno, baš u kritičnom sušnom periodu, ispuštati visoko oscilirajuće protoke i pri tome izazivati znatne negativne uticaje u nizovdnom toku Neretve?! Iako je naše udruženje u više navrata argumentovano upozoravalo na ovaj problem to nije zanimalo ni projektante ni nadležne institucije koje su izdale ekološku dozvolu za ovaj projekat. Međutim, činjenica je da život ipak demantuje projektante i autore ekološke dozvole!