Jablaničko jezero je već mjesecima ispražnjeno do kritičnog nivoa. Ispod visećeg mosta u Ostrošcu teče Neretva, pri čemu se „stari vodotok“ Neretve produžio za 15-ak kilometara nizvodno od Konjica, gdje je inače kota uspora ove vještačke akumulacije. Pojavili su se ponovo, davno potopljeni, vodotoci brojnih pritoka: Baštice, Kraljuštice, Neretvice, Rame…

Dešavalo se da Jablaničko jezero, u svojih 50-ak godina postojanja, ponekad padne na minimalni nivo, ali nikada nije ovoliko dugo i ostalo na ekstremno niskom nivou. Već mjesecima skoro potpuno ispražnjeno, pored toga što djeluje jezivo, jezero katastrofalno utiče i na opstanak ribljeg fonda. Da li je za ovo stanje isključivi krivac prirodna nepogoda, odnosno loša hidrološka situacija? Sigurno ne!   

Stare statističke prognoze o kišnoj jeseni danas, u vrijeme posljedica globalnog otopljavanja, jednostavno ne važe. I dok su novembar i decembar 2010. godine izazvali nezapamćene poplave gotovo svugdje tamo gdje postoje brane i akumulacije, a milioni kilovata izgubljeni prelivima viškova vode preko brana, protekla jesen je u potpunosti iznevjerila takva očekivanja. Vode su iz Jablaničkog jezera ispražnjene već s početka jeseni; očekivane kiše nisu se pojavile i jezero je već mjesecima na „biološkom“ minimumu. Istina, javnosti nije poznato koliki je tačno propisani biološki minimalni nivo jezera, a nadležni organi se po običaju ne oglašavaju. U međuvremenu se agonija života u jezeru nastavlja: očekujući topljenje velikih snijegova energetičari drže vode na ekstremno niskom nivou kako bi uhvatili svaki litar i stavili u funkciju proizvodnje energije, a sve u cilju da im se ne bi ponovile lanjske greške. A snijegovi se još ne tope i tako udruženi – čovjekovo loše planiranje i vremenske neprilike – desetkuju riblju populaciju u Jablaničkom jezeru. A krivac je, naravno, samo loše vrijeme?