Dopisom Federalnog Ministarstva okoliša i turizma od 30.03.2010. g. udruženje Zeleni Neretva Konjic pozvano je da kao jedan od zainteresiranih subjekata u postupku javne rasprave predoči svoje mišljenje o sačinjenoj studiji uticaja na okoliš više mini hidroelektrana na slivu Neretvice (15 mHE), a koje je za potrebe koncesionara Elektroprivredu BiH (EP BiH) izradio Institut za hidrotehniku G. F. iz Sarajeva. Udruženje Zeleni Neretva je blagovremeno zaprimilo studije uticaja na okoliš i unutar planiranog vremenskog roka kreiralo svoja mišljenja i sugestije, te su ista poslana na adresu FMOIT.
Javna rasprava u vezi Studije uticaja na okoliš planiranih mHE na rijeci Neretvici zakazana je za 21.04.2010. g. u Buturović Polju (osnovna škola Parsovići). Kompletno mišljenje udruženja Zeleni Neretva o Studiji uticaja na okoliš planiranih mHE na slivu rijeke Neretvice prenosimo u nastavku.  

Mišljenje, primjedbe i sugestije na Studije uticaja 15 (petnaest) mini hidroelektrana (mHE) u slivu rijeke Neretvice

Predmet analize su Studije uticaja 15 (petnaest) mHE u slivu rijeke Neretvice, a na osnovu idejnih studija Energoinvest-a sačinjenih 2007. po narudžbi EP BiH. Radi se o sistemu 15 mHE derivacijskog tipa projektovanih u nizu na glavnom vodotoku Neretvice i njenih pritoka. Želimo u startu istaći da hidroenergija proizvedena iz mHE predstavlja energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije i da u usporedbi sa akumulacijskim elektranama derivacijskog tipa nesumnjivo imaju manji uticaj na promjene vodnih režima i uopće manji uticaj na okoliš. I u tom smislu nije sporna naša načelna podrška izgradnji mHE. Međutim, to ne znači automatsko amnestiranje svakog projekta, a posebno onih maksimalističkih sa aspekta energetskih efekata. Nažalost, najveći broj projekata, prema našim dosadašnjim saznanjima, su upravo takvi, a autori Studija uticaja na okoliš su u potpunosti nekritički orijentirani prema takvim projektima.
Također, ovom prilikom ističemo da nismo obavješteni o postupku Prethodne studije procjene uticaja na okoliš mHE na Neretvici te nam nije poznato da li se uopće održala javna rasprava u vezi ove studije, odnosno da li je bilo potrebe za tim.    
Prezentirajući Ministarstvu okoliša i turizma, a i cjelokupnoj javnosti, ovo mišljenje želimo istaći da se prvi put susrećemo sa autorima Studije uticaja (Instutut za hidrotehniku, Sarajevo) koji su uz punu stručnu prezentaciju maksimalno kritički nastupili prema rješenjima iz idejnih projekata u cilju smanjenja devastacije vodotoka i zaštite njegovog biodiverziteta. Zato u startu podržavamo prijedloge za izmjenu projektnih rješenja.

1.    Uvod
Sistem 15 mHE u slivu Neretvice koncipiran je na maksimalnoj iskorištenosti vodnih snaga koja podrazumijeva izgradnju mHE u nizu, gdje se u pojedinim slučajevima objekt strojare jedne mHE nalazi neposredno uz vodozahvat druge mHE. Rezultat toga je preko 34 km cjevovoda u cjelokupnom sistemu mHE. Samo izvorišne čelenke Neretvice i pritoka, iz razumljivih razloga (minimalni protok), nisu u funkciji cjevovodnih zahvata. Izuzetak od ovog je nešto preko 2 km vodotoka Neretvice od posljednje strojare mHE Podhum 2 do ušća Jablaničko jezero gdje Neretvica sa beznačajnim padom teče kroz Goransko i Buturović Polje. Također, izuzetak postoji i u Parsovićima gdje od strojare mHE Gorovnik-ušće Neretvica teče bez cjevovoda cca 1 km do vodozahvata mHE Podhum 1. Razlozi su opet isti: to je potez vodotoka sa veoma malim padom, a uz to je i naseljeno mjesto (Parsovići).
Naša generalna primjedba u vezi planiranja mHE za gradnju je odnos autora idejnih rješenja koji obično (ne samo u slučaju mHE na Neretvici) pristupaju projektu na način da studijama obuhvataju cijeli iskoristivi vodotok praktično bez izuzetka, odnosno njegov hidrološki iskoristivi dio isključivo za proizvodnju energije. Pri tome se obično ne razmatraju potrebe drugih korisnika vodotoka te potrebe održanja postojeće flore i faune. Zbog toga se dešavaju slučajevi naknadnih konflikata između korisnika voda, najčešće pri dobijanju okolinske dozvole, a tada je obično kasno za ozbiljnije mjenjanje idejnih rješenja.

2.    Ekološki prihvatljiv protok (EPP)
Pri definisanju uticaja mHE na okoliš najvažniji hidrološki, i uopće, parametar je ekološki prihvatljiv protok (ranije nazivan biološki minimum) koji podrazumijeva neophodnu količinu vode koja osigurava integritet vodotoka i ne usmjerava se u vodotoke. EPP je itekako značajan za opstanak živog svijeta u vodotoku posebno u periodu malih voda. Autori idejnih projakata su za sve mHE obračunali i izračunali EPP kao 10% prosječnog višegodišnjeg protoka, a što je u suprotnosti sa Zakonom o vodama. Ovaj zakon definiše EPP kao minimalan protok koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosistema vodotoka. Zbog toga je neophodno izračunati EPP kao minimalni srednji mjesečni protok 95% od vjerovatnoće obezbjeđenosti. Ovakvim izračunom povećava se EPP značajno, čak i do 50% u odnosu na vrijednosti u idejnim projektima, barem kada su u pitanju vodozahvati u donjem toku, odnosno sa većim količinama vode. Prema tome neophodno je izvršiti redefinisanje EPP, a time i idejnih projekata. Ovo je veoma važno pošto bi promjena vodnog režima mogla imati pozitivan uticaj na priobalnu vegetaciju, akvatične i poluakvatične organizme.
Međutim, sa druge strane, ni ovaj poboljšani način izračuna EPP-a ne može značajno promijeniti ekstremno niske protoke određenih mHE na gornjem slivu. Kao primjer navodimo neke od njih:
mHE Duboki potok – EPP = 21 l/s
mHE Gorovnik – EPP = 16 l/s
mHE Obaščica – EPP = 29 l/s
mHE Plavuzi – EPP = 20 l/s
mHE Poželavka – EPP = 9 l/s
mHE Prolaz – EPP = 9 l/s
Mišljenja smo da kod ovih mHE sa veoma niskim EPP-om (posebno u posljednja dva slučaja) ozbiljno treba razmisliti o odustajanju od gradnje istih.  

3.    Vodozahvati i prelivi
Osnovna karakteristika derivacijskih mHE tirolskog tipa je što ne postoje brane nego vodozahvati za preusmjeravanje vode u cjevovod, ali i preliv, putem kojeg se preostala voda, a i EPP u periodu malih voda, usmjerava starim tokom.  Tako, principijelno gledano vodozahvat, odnosno preliv, ne bi trebao da bude prepreka za migraciju ribljih vrsta osobito u vrijeme mriješćenja. Najkritičnija visina preliva je u periodu malih voda, odnosno kada putem preliva ide samo EPP. Zbog toga se u skladu sa jednistvom i integritetom vodotoka određuju maksimalne visine preliva u skladu sa mogućnošću prolaza za riblje vrste i savladavanje ovih fizičkih prepreka. Idejnim projektom predviđena je konstrukcija preljeva za EPP takva da ne dozvoljava migraciju akvatičnih i poluakvatičnih vrsta. Autori studije su naznačili visine preljeva svih 15 mHE i preporučuju smanjenje visine preljeva iz konvencionalnog stepenastog u pasažni u skladu sa Preporukama i procedurama Evropske unije za bolju integraciju mHE u okoliš.

4.    Ihtiološki aspekt
Sliv rijeke Neretvice sa aspekta održanja i razvoja ribljih vrsta (autohtona potočna pastrmka) ima jedan veliki hendikep upravo zbog ranije realiziranog velikog hidroenergetskog objekta. Naime, izgradnjom HE jablanica i formiranjem akumulacije sliv Neretvice ostao je odsječen od matične rijeke Neretve čime je prekinut prirodni biološki ciklus neprekidnog ulaska riba u pritoke radi mriješćenja. Time je opstanak riba znatno ugrožen i održao se nakon 50 godina isključivo vlastitom reprodukcijom i povremenim vještačkim poribljavanjem.
Prema dosadašnjim istraživanjima promjena na izgrađenim mHE najuočljiviji su uticaji na riblju populaciju zbog interakcija brojnih biohemijskih i fizičkih faktora u vodi. Od posebnog su značaja nivo i veličina protoka voda, temperatura, brzina toka, bogatstvo kisikom, čistoća i dostupnost hrane. Nedostatak vode ugrožava opstanak jedinki nižeg reda koje su u hranidbenom lancu riba, što negativno utiče na brojnost i opstanak ribljih vrsta. Što je više cjevovoda a manje protoka manje su šanse za prirodni opstanak ribljih vrsta. Zato je izuzetno značajna predložena metoda za izračun EPP-a po kojoj „u prirodnom koritu vodotoka treba zadržati sve količine vode do prosječne minimalne količine u vodotoku“. Opstanku ribe sigurno bi pomoglo i kada bi vodozahvati slijedeće mHE bili nizvodno bar stotinjak metara ispod strojare uzvodne pregrade što ne bi bitno ugrozilo energetsku održivost projekta ali bi itekako pomoglo opstanku biodiverziteta voda. Ističemo i praksu u Evropskim zemljama gdje se u prirodnom koritu na pogodnim mjestima malog pada izgrađuju male pregrade sa blagim prelivima. Pretpostavka je da bi ove pregrade uzvodno sačuvale veću količinu voda, a time i riba, ali nije sigurno da li bi se ovim postupkom degradirao kvalitet vode.
I na kraju moramo primjetiti da autori studije nisu značajnije posvetili pažnju nultom stanju akvatičnih organizama u slivu Neretvice, te veličinu promjena koje će nastati izgradnjom mHE te u tom smislu određivanje pravične naknade u vidu obeštećenja bilo na ugroženom vodotoku ili usmjerene u poribljavanje drugih vodotokova. Mislimo da po Zakonu o slatkovodnom ribarstvu ta obaveza stoji te da je potrebno da se ugradi (ako nije) u Ugovor o koncesiji, okolisku dozvolu i sl.

5.    Pravo na vodu
U Studiji uticaja nije posebno naglašen interes i pravo drugih na vodu i eventualna ugroženost tog prava realizacijom projekta. U pogledu prava lokalnog stanovništva istaknuto je da EPP u prirodnom koritu ne ugrožava napajanje stoke. Međutim, nije elaborirano pravo na navodnjavanje vjerovatno zbog činjenice da je najveći broj naselja visinski iznad vodozahvata i vodotoka uopće. Međutim, pravo na vodu iznad vodozahvata  (izvorišni i gornji dijelovi toka) ne smije biti ugroženo. Isto se odnosi na potrebe stanovništva nizvodno (Goransko i Buturović Polje).
Pored toga, nemamo saznanja (niti se o tome govori u studiji) o sudbini velikog projekta koji je godinama figurirao u razvojnim projektima Konjica i područja Neretvice. To je prerada rude pirofilita mokrim postupkom koje je trebalo biti relizirano u Goranskom Polju i bio bi veliki potrošač vode.

6.    Višak materijala i odlagalište
Idejnim projektima konstatovano je da će iskopi zemlje, kamenja i dr. na vodozahvatima, strojarama i trasama cjevovoda proizvesti cca 400.000 m³ viškova materijala. Iz prezentovanih situacija terena evidentno je da će se formirati odlagališta (trajna ili privremena?) na desetak lokacija. Na kartama nije vidljivo da li su to odlagališta koja se uklapaju u okoliš i dali su sigurna. Dapače, praktično lokacije svih odlagališta su neposredno uz korita vodotoka jer i trase cjevovoda uglavnom prate vodotoke. Pretpostavljamo da je princip lokacije čisto troškovni – radi što manjeg transporta na svakoj dionici. Čak se planiraju deponije (i to najveće) na lokacijama neposredno ili u okruženju Parsovića gdje također (već odavno) postoji problem odlaganja jalovine i pokrivke sa obližnjeg rudnika pirofilita. Za kvalitetnije, manje opasno, čak i veoma korisno, odlaganje viškova materijala Udruženje Zeleni Neretva Konjic daje jedan prijedlog. Naime, u Buturović Polju, na mjestu ušća Neretvice u jezero postoji problem ravnog priobalja Jablaničkog jezera koje uslijed stalnih oscilacija ostavlja na kopnu močvarnu i blatnjavu obalu. Unazad 20-ak godina Regulacionim općinskim planom predviđeno je uređenje ušća Neretvice i regulisanje obale jezera nasipanjem materijala čime bi se dobio dodatni prostor, eliminisala plavljenja i posljedice povlačenja vode, a time i poboljšala turistička ponuda u Buturović Polju. Naš prijedlog, naravno, ne podrazumijeva da se višak materijala prevozi s najudaljenijih lokacija. Dovoljno je u tu svrhu usmjeriti višak materijala sa četiri posljednje nizvodne mHE jer samo one uzrokuju cca 150.000 m³ viškova materijala.

7.    Nesmetani promet ljudi i roba
Mada su naselja na području izgradnje mHE na većim visinskim kotama nesporna je istina da se glavne saobraćajnice nalaze (regionalni put Ostrožac – Dusina, lokalni putevi) u neposrednoj zoni izgradnje. Čak se od onih pomenutih 36 km trase cjevovoda najveći broj kilometara poklapa sa putevima. Na ovim putevima je prilično intenzivan saobraćaj mještana, đaka, ali i privrednih subjekata (šumarstvo, pirofilit, zemljoradnja i sl.). Neophodna je garancija da promet neće ni na koji način biti ugrožen izgradnjom i polaganjem cjevovoda. Neophodno je obeštetiti lokalnu zajednicu i općinu za svaku štetu nastalu korištenjem puta i polaganja cjevovoda.

8.    Kontrola EPP (ekološki prihvatljiv protok)
U nizu aktivnosti pri izgradnji, ali i eksploataciji mHE nesporna je, sa aspekta zaštite okoliša, kontrola ispuštanja zahtjevanog i propisanog EPP neposredno nizvodno od preliva. U studiji uticaja na okoliš autori vjerovatno u skladu sa idejnim projektom kažu: „Investitor je dužan izbaždariti kontrolni profil, opremljen vodomjernom letvom i limnigrafom, u cilju uspostavljanja Q-H krivulje za kontrolni profil, te podnositi redovne izvještaje nadležnom ministarstvu za okoliš te Agenciji za vodno područje slivova Jadranskog mora“. Ova metoda kontrole u razvijenom svijetu je odavno prevaziđena jer država preuzima aktivnu ulogu u kontroli EPP, a ne putem izvještaja koje šalje vlasnik mHE. To se postiže sistemom automatske regulacije koji je dostupan isključivo inspekcijskim državnim organima. Način kontrole putem mjerne letve i očitanja na lokacijama mHE udaljenih desetinama kilometara od općinskog središta nije pouzdan.

9.    Prostorni plan i mHE
Autori  Studije uticaja ukazuju da planiranih 15 mHE nije ugrađeno u Prostorni plan općine Konjic nego samo postoje odluke o utvrđivanju strateškog interesa općine za izgradnju mHE. Obzirom da se realizacijom ovog projekta izgradnje 15 mHE vrši veliki zahvat u prostor i bespovratne promjene istog neophodno je u što skorijem roku izvršiti izmjene i dopune Prostornog plana. Bez ovih aktivnosti mogu biti ugrožene radnje na pribavljanju urbanističke saglasnosti.

Udruženje za zaštitu okoline
Zeleni Neretva
Konjic

Konjic, 15.04.2010. godine