Javna rasprava o Studiji uticaja na okoliš 15 (petnaest) planiranih mini hidroelektrana (mHE) na slivu rijeke Neretvice održana je u srijedu, 21.04.2010. g. u mjestu Parsovići (općina Konjic). Nažalost, na raspravi uopće nije bilo govora o Studiji uticaja na okoliš (SUO). Umjesto toga raspravljalo se uglavnom o opravdanosti gradnje ovih elektrana, a pojedini diskusanti su skup iskoristili za iznošenje svojih političkih platformi. Nakon diskusije stekao se utisak da veliki broj mještana nije dovoljno informisan o kakvom projektu se radi te da iz tog razloga isti ne podržavaju. Nažalost, ovo nije prvi put da se na ovim javnim raspravama, umjesto o uticajima elektrana na okoliš, raspravlja o tome da li graditi ove elektrane ili ne. Stoga ni veliki broj onih, koji su imali potrebu iznjeti svoje stavove i mišljenja u vezi SUO, nisu bili u prilici to i uraditi.
Da bi objasnili šta je dovelo do ovakvog raspleta javne rasprave moramo se vratiti par godina unazad. Dakle, rukovodstvo općine Konjic (općinsko vijeće) je još prije dvije godine donijelo odluku o strateškom interesu gradnje malih elektrana na slivu rijeke Neretvice. Politički predstavnici mještana iz doline Neretvice su glasali za ovu odluku uz obrazloženje da su mještani doline Neretvice obavješteni o projektu i da ga podržavaju. Nakon toga potpisan je koncesioni ugovor sa koncesionarom – Elektroprivredom BiH, te su dogovoreni uslovi gradnje i korištenja ovih elektrana. Koncesionar je na osnovu idejnog rješenja od konsultantske kuće (Institut za hidrotehniku – Sarajevo) naručio Studiju uticaja na okoliš o kojoj je ova javna rasprava trebala biti vođena. Međutim, umjesto da se raspravlja o Studiji uticaja na okoliš rasprava je otišla u sasvim drugom pravcu. Mještani su u iznesenim mišljenjima tokom rasprave isticali da nisu prijateljski nastrojeni prema projektu jer im se do sada nije kvalitetno prezentirao projekat.
Prilično je jasno da je ovakve rasprave (o tome da li graditi mHE uopće) neko trebao organizovati mnogo ranije. Zašto to nije urađeno nama nije poznato. Nedostatak transparentnosti ne ide u prilog ni koncesionaru niti koncesoru pa čudi zašto projekat nije ranije detaljno prezentiran mještanima. Ovako se, između ostalog, može lako desiti da se uticaji na okoliš ovog projekta zanemare te da se argumentovana mišljenja i sugestije organizacija i mještana ne ugrade u okolinsku dozvolu. Pored toga, ostalo je nejasno da li će se javna rasprava o Studiji uticaja na okoliš održati u nekom drugom terminu ili će nadležno ministarstvo razmatrati samo pismena mišljenja dostavljena na njihovu adresu u propisanom roku.