Veliko planinsko područje planine Prenj, područje jedinstvenih prirodnih vrijednosti, posljednjih dana se pretvara u najveće zgarište u Bosni Hercegovini. Vatrena stihija obuhvatila je šumska planinska područja Prenja iz nekoliko pravaca. Požar je prvobitno započeo u blizini Boračkog jezera i, uslijed jakog vjetra i visokih temperatura, veoma brzo se proširio prema Boračkoj dragi i Borašnici, uz tendencije širenja ka sastojinama endemne munike na Crnom polju.

Nepuna dva dana nakon toga pojavili su se i požari na Rujištu i Glogovu. Obzirom da se radi o uglavnom nepristupačnim terenima, koji su većinski obrasli četinarima i suhim niskim rastinjem, gašenje je veoma otežano i uglavnom se izvodi namjenskim helikopterima. I dok je požar na Rujištu donekle „pod kontrolom“ vatrogasaca i članova GSS-a, stanje na obroncima Borašnice (Kiser), kao i na zapadnoj strani Prenja iznad Jablanice je katastrofalno. Požar sa Glogova se isprva proširio prema Velikom Prenju (Hasu), a nakon toga nastavio napredovanje sjeverno prema velikom šumskom području iznad sela Glogošnice. Mještani Glogošnice se već danima samoinicijativno bore sa vatrenom stihijom jer vatra bukvalno prijeti njihovim domovima. Obzirom da se vatra, podpomognuta vjetrom, veoma brzo širi prema sjeveru područjem ispod visova Cetine i Izgorjele grude postoji velika mogućnost da se požar prenese u Bukov laz i dolinu Idbra, pa čak i dalje prema Tisovici i Raptima.
Iako je područje općine Konjic, i generalno Hercegovine, u posljednje vrijeme zahvatio veliki broj šumskih požara (površina opožarenih šumskih područja u općini Konjic dvostruko je veća od površine koja je opožarena u posljednjih 10 godina) indikativno je da su se požari na Prenju pojavili upravo na lokacijama tri glavna ulaza na ovu planinu i to u veoma bliskom vremenskom razmaku. Stručna statistika kaže da je u 95% slučajeva čovjek uzročnik šumskih požara. Onih preostalih 5% većinom je djelo gromova. Obzirom da na ovom području grmljavina odavno nije zabilježena onda se s pravom postavlja pitanje – ko i zašto podmeće ove požare? Uostalom, na desetine posjetilaca Boračkog jezera su u subotu navečer (18.08.2012.) posmatrali „uživo“ piromane na djelu prilikom podmetanja požara na brdu iznad Boračkog jezera. Naime, prema izjavama očevidaca jasno su se vidjeli farovi zaustavljenog automobila na šumskom putu Borci – Rujišta. Automobil je krenuo dalje tek nakon što je iza sebe ostavio zapaljenu vatru. Očigledno je da su očevici uzalud pozivali brojeve nadležnih institucija jer je u narednih par dana vatra, tada još uvijek relativno malih dimenzija, eskalirala u ogromni požar koji na Prenju ostavlja nemjerljive posljedice. Treba li uopće napominjati da nadležne službe još nisu otkrile ni jednog počinitelja?!
Zbog svojih jedinstvenih prirodnih vrijednosti područje planine Prenj već decenijama egzistira u Prostornom planu BiH kao područje predviđeno za zaštitu u vidu nacionalnog parka. Još 2003. godine ekološka udruženja iz Konjica i Jablanice su uputila nadležnom federalnom ministarstvu zvaničan prijedlog (potkrijepljen stručnim studijama) za pokretanje postupka za proglašenje nacionalnog parka „Prenj – Čvrsnica – Čabulja“. Parlament FBiH je 2006. g. usvojio Odluku o utvrđivanju područja planina Prenja, Čvrsnice i Čabulje područjem od posebnog značaja za FBiH. Nakon toga je u parlamentarnu proceduru upućen nacrt Zakona o nacionalnom parku „Prenj – Čvrsnica – Čabulja“. I kraj!? Nacrt Zakona je „zapeo“ u proceduri. Do danas ništa više konkretno, u smislu zaštite Prenja, nije urađeno od strane nadležnog ministarstva, niti ima konkretnih informacija kada će se nastaviti aktivnosti na zaštiti Prenja.                
Na kraju, ne možemo a da ne spomenemo jednu prilično očiglednu stvar. Naime, da su nadležne institucije obavile svoj dio posla i uspostavile nacionalni park ovi šumski požari bi vjerovatno imali mnogo manje posljedice: prije svega, bili bi na vrijeme uočeni od strane čuvarske službe te samim tim i lakše lokalzovani; piromani bi mnogo teže uspijevali (nekažnjeno) sprovoditi svoje sulude akcije paljevine; aktivnosti gašenja bi se vršile mnogo efikasnije zbog sigurnosne infrastrukture koje posjeduju nacionalni parkovi; i na kraju, baš zbog činjenice da je područje institucionalno zaštićeno u vidu nacionalnog parka, isto bi bilo prioritet u gašenju od strane nadležnih službi FBiH. Ovako, čini se da uništenje prirodnih vrijednosti Prenja ide u prilog jedino protivnicima nacionalnog parka, odnosno zagovornicima „razvojnih“ projekata (hidroelektrane, kamenolomi, autoputevi i sl.), koji nakon ove katastrofe više neće imati većih prepreka za ostvarivanje svojih ciljeva.